Meni su prije dok sam bila mlađa često znali reći da imam "urokljive" oči, čak mi je i muž to rekao.
 |
|||
|
|
|||
Meni su prije dok sam bila mlađa često znali reći da imam "urokljive" oči, čak mi je i muž to rekao.
postojala je prije par godina tema o urocima i još jedna o djeci koja vide mrtve (ja sam među onima koji ne vjeruju, ali ta tema s djecom i anđelima me još uvijek plaši toliko da je ne želim potražiti - možda to znači da malo ipak vjerujem).
sigurno tu ima starijih forumašica koje se mogu sjetiti o čemu smo raspravljale i baš me zanima jesmo li u nekoliko godina promjenile mišljenje.
jel to ona tema gdje je jedan dečkić po noći govorio da mu neki patuljak sjedi na prsima i ne da mu disati ?
ubi me politicka korektnost
dakle, za stolom za kojim ja sjedim a poslu , ja 3 operacije, kolegica preko puta lom, druga 2 loma , treći ispao iz auta , još par ih je imalo kojekakve trzajne ozljede.ivarica prvotno napisa
ili imamo iznimno krhke kosti ili
Kaskaderidakle, za stolom za kojim ja sjedim a poslu , ja 3 operacije, kolegica preko puta lom, druga 2 loma , treći ispao iz auta , još par ih je imalo kojekakve trzajne ozljede.
ili imamo iznimno krhke kosti ili
(naj se ljutit, asociralo me)
Pegule
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 11.04.2014. at 20:11
A asocijacija na asocijaciju:
Došli Amerikanci u Crnu Goru snimiti film. Nađu dva Crnogorca kako leže pod drvetom, snime ih, odu u Ameriku i film postane jako popularan i zaradi silne pare. Tako Amerikanci odluće snimiti nastavak. Vrate se u Crnu Goru, a ona dvojica još pod istim drvetom. Kažu im Ameri:
-Znate, mi bismo snimili nastavak onog filma. Možete li se premjestiti pod neko drugo drvo?
Crnogorac odgovara:
-E, čovječe sto je tebi? Mi smo glumci, nijesmo kaskaderi...
Mislila sam da ne znam baš te vjernike u uroke sve do trenutka kad su anonimci dobili djecu. Crveni končići oko ruke, češnjak pod krevetom, ne smiješ reći da je lijepo i tako to. Malo je reći da sam se za neke iznenadila iako su poznanici.
Jednom sam nekoj ženi skupljala robu za djecu i u kad sam je ponudila kavom počela je nešto gatati, a onda mi je rekla da me netko gadno urekao, neka žena. Istina je da sam cijelu tu prethodnu godinu imala užasne, uvijek iste snove, svaku večer i nikada prije ni poslije. Tražila je ili novac ili neotvoreno nešto za jelo da joj poklonim kako bi ih skinula. Nisam imala neotvoreno, novce nisam dala, nije me bilo briga. Sjećam s eda je posegnula za jajetom i kuhinjskom krpom. Eto, možda bi mi bilo bolje danas da se oslobodim uroka, ali kako ne vjerujem u njih simpatično mi je čak. Možda ih je ipak na račun robice skinula, a možda su u šumi. Dotuklo bi me da vjerujem i brinem još i oko toga.
Posljednje uređivanje od palčica : 11.04.2014. at 20:25
Vjerujem i ja
Ali vjerujem i da je dobro jače od zla i da uvijek pobjeđuje. Možda sam mala naivna djevojčica, ali eto.
Joj, sjećam se i ja te teme i isto me strah
Evo stare teme.
Ne treba smetnuti s uma moć autosugestije...
Uostalom, ja vjerujem da većina tih religijskih liječenja djeluje baš na taj način.
Di je ta tema? Juraaanaaa!
Obožavam čitat takve stvari, i definitivno nisam s obje noge na zemlji, ali uroci mi ne spadaju u to područje. Ne može meni nitko nanijeti zlo ukoliko mu to ne dopustim.
Btw, kad je T. imala oko 9 mjeseci znala je pratiti pogledom po spoju plafon-zid i pokrivati oči. Rekli su mi da vidi duše, anđele...a pola godine poslije ispalo da se boji paučine.
Eto, uspjela sam se bar udati, usprkos paučini
Šalu na stranu, vjerujem ja u štošta, ali zrnce razuma je dobro zadržati.
Meni su se znale dosta neobične stvari događati, ali nastojim biti prizemljena barem palcem jedne noge.
možda bi me mogao netko ureći da dobijem na lotu?
ja ne vjerujem ali znam ih par koji se kunu u to.
zanimljiva mi je jedna priča iz moje uže obitelji. vi plašljivi nemojte čitati
po meni to je samo splet okolnosti, noćna mora, faza, štogod, oni su čini mi se duboko uvjereni u suprotno. dijete se često noću budilo uz vrisak, tvrdeći da je netko u sobi, i kad je to već postalo zabrinjavajuće sjetili su se da se u toj kući čovjek ubio. kasnije se saznalo da je to bilo baš u toj sobi.
oni ne idu u crkvu osim kad se netko ženi ili krsti ali taj put su išli kod svećenika. pojma nemam što im je on rekao, znam da su posvetili sobu i otad se kunu kako su ti problemi nestali.
malo da se zapitaš, koliko god sve to zvuči nevjerojatno.
u naopako okrenutu robu, crvene narukvice i slično definitivno ne vjerujem, ali mi je zanimljivo čuti tuđa mišljenja.
moja sveki vjeruje u sve što se tiče crkve i vjere (možda nebitno ali napomenut ću da su oni hercegovci, daleko su veći vjernici nego moji doma). kad je dijete bolesno, namaži svetom vodom, kad boli glava isto, nosaj sa sobom posvećene slike, maramice, medaljone, sol.... svekar je čak znao reći kako on ima moći (neke svete sličice iz međugorja) i da time tjera led da im ne razbije usjeve u vrtu.
moja mama recimo uvijek kaže kako kod njih led ne pada (stvarno nikad nije napravio štetu, bar koliko se mi sjećamo) jer je blizu šuma i ona sve odvuče. u to se ne kužim ali radije vjerujem njoj nego svekru
sada je bar lako skinuti uroke, nazoveš magove u onu astro emisiju i riješeno...jednom sam prilikom gledala da vidim zove li ih netko-to je da čovjek ne povjeruje.
Netko je spomenuo gatanje... Ja sam provela mladost gledajući u karte, he he he.... Kad se samo sjetim, gatale smo kolegica i ja hoćemo li proći ispit ili pasti, umjesto da se primimo knjige. Mlado i šašavo, ali bilo nam je lijepo i zabavno. I gledale smo u kavu, ali to mi nije išlo tak dobro, karte su bile moj medij, ne tarot nego obične.
I kasnije sam se s tim zabavljala i još imam svoj stari špil, baš mi ga je sin neki dan našao kad je bunario po ormaru. Dok sam se s tim zabavljala u mladosti, znalo se dogoditi i da pogodim svašta (teorija vjerojatnosti, he he he). Ali meni je to uvijek bio tako dobar način da druge ljude povučem za jezik da ispričaju stvari koje inače ne bi... nikad nisam mislila da je to nešto natprirodno. Ni previše ozbiljno.
krenula sam sad čitati linkanu temu i odustajem jer je mrak ali stvarno onda ima smisla da je i dijete iz moje priče vidjelo tog čovjeka. a gore sam napisala kako je to možda mašta ili tko zna što, uopće nisam znala da je to relativno često
Da, bijelko, mašta je relativno česta stvar.
Ja sam pokušala čitati tu temu, ali ne mogu se načuditi u što su ljudi sve spremni povjerovati.
Gatanje mi je čak i fora, mladenačka razonoda. Znam da se time mm baka bavila u mladosti pa su je u selu proglasili vješticom i prozivali za sve loše urode.
Jedna djevojka, prijateljica prijateljice navodno jako dobro gata pa je meni na nekoj kavi gledala karte i prva karta je bila slika bebe. Bila sam tjedan dana trudna a nisam znala ni mislila da je moguće i uvjeravala sam ženu da ja ne mogu ostati trudna.
Ovu staru temu nema šanse da dalje čitam. Ne bih ničije babe (ni svoje) na krevetu, a ni patuljke, jednoroge. Bez uvrede, lakše mi je ne vjerovati u takve stvari, pogotovo jer je mm katkad i noću odsutan.
Mada, kod moje prijateljice nikada nitko nije mogao prespavati u stanu, čak ni mladi i pripiti poslije žurke. Energija neka za krepat od straha i tjeskobe. I nerijetko su joj police i slike padale sa zidova.
Eto ti ga sad, niko ne veruje, mada...
Odoh sad da citam onu drugu temu, da vidim da li sam se tamo upisala.
Evo vam uroka. Jednog sam se jutra razljutila zbog nečeg što je MM rekao do te mjere da sam svom snagom bacila (svoj) mobitel na pod - kućište se razletilo na dvije strane svijeta, baterija odletila na treću. Sve sam samo lijepo natrag posložila i mob do dan danas radi besprijekorno. Istog tog popodneva javlja mi MM da mu se (njegov) mob pokvario, morao ga je nosit na servis da riješi problem. Slučajnost?
Ja isto vjerujem da toga ima,ali nije mi ni najmanje vazno. Za moj pojam Bog me(nas) cuva i netrebaju mi ni narukvice,amajlije,pljuvanja ni ostale nebuloze..od Boga vece zastite nema. Bilo je suludih pokusaja ludih baba da mi zastite djecu kojekakvim glupostima od baba s "urokljivim ocima" ali su srezane u korjenu i to ne dopustam ni pod razno (crveni koncic,komadici kruha,robica naopako) Uostalom ovo nabrojano smatram teskim praznovjerjem a to mi i vjera zabranjuje...
I bas volin buljit u te urokljive babe..uglavnom one skrecu pogled od mene
Trina sretno
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
[ .
Mada, kod moje prijateljice nikada nitko nije mogao prespavati u stanu, čak ni mladi i pripiti poslije žurke. Energija neka za krepat od straha i tjeskobe. I nerijetko su joj police i slike padale sa zidova.
Ovo bas i nije mala stvar...ne bih bas stala skrstenih ruku i cekala hoce li me ubit slika na spavanju
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Nije baš vezano uz uroke, ali gatanje. Sjećam se bilo je to u srednjoj, bile mi cure na kavi i sjela do nas jedna ciganka, izvadila orah i počela pričati od svih cura baš meni, onako iz čista mira, ne sjećam se više puno šta je svašta napričala, ali ostalo mi je u sjećanju da me tada jako pogodilo kada mi je rekla početno slovo imena moga muža jer sam tada bila zaljubljena u jednog dečka iz srednje koji nije bio tog početnog slova, i još se sječam da je rekla kako neću voljeti prati suđe.
I stvarno, početno slovo mog muža je upravo to i stvarno mrzim prati suđe
I sad, što ja mislim o tome, pa ništa, ovo početno slovo je čista matematička vjerojatnost ili slučajnost od 30 slova abecede pogoditi jedno, a suđe, pa koja ga žena uživa prati
Na temu one druge teme s duhovima, ja obožavam dobre priče s duhovima, a dobre su mi ako imaju samo malu dozu creepy faktora, ako ostave sve na što ako, pojavi li se previše čudnih detalja odmah me izgube.
Jedni naši prijatelji bili su podstanari u jednom stanu u ZGb, i nakon nekog vremena počeli su se polušaliti da je u stanu duh od bake koja je tu prije živjela. Inače nisu tipovi koji vjeruju u takve stvari, sjećam se da mi je ta cura rekla "znaš, dogodilo se puno malih stvari, i za svaku od njih bi se moglo naći logično i znanstveno objašnjenje, ali u nekom trenutku su mi se ta logična objašnjenja počela činiti nategnutija od ovog nadnaravnog, kao da ih malo previše moram tražiti"
frend je rekao da ga je kod tog iskustva najviše iznenadilo koliko mu je ljudi na to iskustvo reklo pod normalno "a da, imali smo i mi duha u kući" i napričalo svakakvih priča, isto sa babama na krevetima i slično. A sve ko nitko ne vjeruje
vi ste profesorice, sigurno ima puno onih koji bi vas zacopralidakle, za stolom za kojim ja sjedim a poslu , ja 3 operacije, kolegica preko puta lom, druga 2 loma , treći ispao iz auta , još par ih je imalo kojekakve trzajne ozljede.
ili imamo iznimno krhke kosti ili
Posljednje uređivanje od Sirius Black : 12.04.2014. at 09:51
Ja sam se u ovom mistu di živim, prvo sprijateljila s urokljivim babama, bez da sam znala da ih se tako gleda..nekako su me odma prigrlile ko svojuJa isto vjerujem da toga ima,ali nije mi ni najmanje vazno. Za moj pojam Bog me(nas) cuva i netrebaju mi ni narukvice,amajlije,pljuvanja ni ostale nebuloze..od Boga vece zastite nema. Bilo je suludih pokusaja ludih baba da mi zastite djecu kojekakvim glupostima od baba s "urokljivim ocima" ali su srezane u korjenu i to ne dopustam ni pod razno (crveni koncic,komadici kruha,robica naopako) Uostalom ovo nabrojano smatram teskim praznovjerjem a to mi i vjera zabranjuje...
I bas volin buljit u te urokljive babe..uglavnom one skrecu pogled od mene
Trina sretno
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Ja sam vjernica i smatram da je Bog najveća zaštita djece. (Zato ću sad za koji dan krstiti svoje dijete od skoro 2,5 godine, malo kasnim ali nema veze). A te fore s lukom, končićima..za to sam mislila da nitko živ više ne radi..nisam to nigdje vidila.., sad čitam ovdje koliko toga ima. Vjerujem u anđele i u duhove, nazovite me blesavom, ali kroz život sam doživila previše toga da nebi vjerovala. A vidim i na staroj temi da sam spominjala svog sina i mrtvu babu. Od moje prijateljice sin, imao je nekih 2 god kad mu je djed umro..mali ga je viđao mjeseci nakon toga u kući i pričao s njim, smješkao mu se, mahao..I rekao mami da je djed tu. Ima toga puno i postoji neki razlog zašto je to tako.
ovo pljucanje kad vidiš crnu mačku, nošenje robe naopako..ne spada mi u istu kategoriju kad sve ovo gore.
Posljednje uređivanje od Trina : 12.04.2014. at 10:08
što se tiče crvenih končića, meni je to bilo smiješno
dok mi nije susjeda rekla da je to što mi dijete ima crvenu narukvicu od koralja ista stvar
samo profinjenije
Ja i dvi prijateljice setamo i vidimo crnu macketinu (djeca smo bile) nas dvi pljunemo 3 puta i napravimo sve sto treba da izbjegnemo zlu kob..brrr
Ova treca nije htjela...
5min nakon..nas dvi pljuvacice smo upale u baru do vrata...mokre,sporke uzaaa
To bi bilo praznovjerje
A ovo drugo sto djeca(a i odrasli) vide,to je skroz druga prica.
Koliko se ja kuzim u katolicku vjeru bilokakvo komuniciranje sa mrtvima (ili zivima) i nije bas pozeljno. A nije ni svaka "urokljiva baba" bas urokljiva,niti je bas tako lako to bacati okolo,ta svi bi bili ureknuti. Meni uopce nije vazno sto ce ko mislit na temelju onoga sto vjerujem ili ne vjerujem...osobno se cak s tim nisam susrela ali vjerujem da postoji Zlo isto kako znam da postoji Bog.
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
na temu crne mačke, imala sam crnu mačku 10 godina. Uvijek sam umirala od smijeha kad bi ona zalegla na balkon ili prozor, a dolje prolaznici kad je skuže pljuju, lako 3, bilo bi i po 10 puta za svaki slučaj
Mislim da je to najtocnije objasnjenje cijele teme i iskustava o urocima.
Meni nevjerovanje u uroke, duhove i sl dolazi u istom prirodnom paketu nevjerovanja u boga, vraga, andjele, raj, pakao i sve ostalo imaginarno i nedokazano.
Dopustam jedino da mozda ima nesto u pricama o vanzemaljcima, ali kad pogledam koji nam je status drustvenog razvoja na planetu ne vjerujem da imaju ikakvog motiva gubiti vrijeme u ovoj svemirskoj vuko***ini. Osim ako zive vjecno i stvarno im je dosadno u zivotu
evo jedne bosanke
prije udaje živjela sam u većem gradu, sada sam u manjem, ustvari na selu...razlika je jedina u tome što prvi puno ne pričaju o tome, dok drugi su "otvoreniji"...ovdje uglavnom svi vjeruju u uroke iliti "sihire", i svi bar jednom u životu odu hodži na skidanje istih, ili djecu vode na "izljevanje strave"
primjer, radim sa magistrom prava, jednom prilikom, na mom radnom stolu našli su se nekakvi ključevi, niko nije znao čiji su, niti od čega su, zaključak iste je bio kako neko pokušava "zaključat sreću" nekog u kancelariji...ti ključevi su poslije prošli poseban "tretman", kako se nama ne bi nešto desilo...
isto primjer, N. sa dva mjeseca treba na UZ kukova...unosim je u čekaonicu punu djece koja isto čekaju na pregled i primjetim da jedino ona nema crveni končić na ruci i "zapis"...to mi je već bilo očajno vidjeti...ovdje se recimo za dijete ne smije reći da je lijepo jer se dijete urekne pa ne može spavati...neki dan sam srela poznanicu, koja mi se požalila kako njen 11 mjesečni sin po noći ne spava jer mu po danu svi govore kako ima lijepe plave oči...
mislim da ste već sve pobrojale načine "kako se zaštiti" od uroka, ali sam nekako ubjeđena da je to ovdje izraženije...posebno se bacaju nokti i kosa, odjeća...ma ne mogu se sjetiti baš svega...
u uroke ne vjerujem, tako da sam vjerovatno čudnija ja njima nego oni meni...
a duhovi su posebna priča, u njih vjerujem, ali nisam imala iskustvo s njima...možda nije razumno, al et vjerujem...ne gledam ni horore u kojima se priča bazira na duhovima...
Postivam tuđe vjerovanje (i sama sam iz "mjesanog" braka Katolik-Ateist) ali svoga se drzim. Meni je usporedba Boga i vanjzemaljaca malo ..hmmmmm smijesna. Sillyme nemoj se uvrijediti
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Potpis od riječi do riječi, isto razmišljam!
E vidiš, mi u blizini imamo osobu (iz obitelji) koja godinama nastoji zagorčati život našoj užoj obtelji i u toj svojoj mržnji, bez obzira na to što je praktična vjernica i gotovo svakodnevno u crkvi, prije koju godinu palo joj na pamet bacati uroke (valjda se to negdje uči, ne znam). U to se vrijeme dogodilo da mi je šogorica dobila karcinom i ubrzo umrla (iako su prognoze kod tog tipa karcinoma vrlo dobre), a zatim je i MM imao infarkt (niz svojih spontanih pobačaja neću ni spominjati). I ni u jednom trenutku nisam pomislila da je to zaista do uroka. Prije će biti do toga što je jednom davno netko svojom lošom odlukom pustio tu osobu u obitelj i nije je se uspio riješiti, već su se godinama iscrpljivali u međusobnim što prikrivenim što otvorenim sukobima, što je na kraju loše utjecalo na sve.
To sto je netko svakodnevno u crkvi neznaci da je i prakticna vjernica,pogotovo zato sto joj je "palo na pamet" bacati uroke. Ocito je u prvim redovima u crkvi "sjedila na usima"
Vecina ljudi sebi nekakve probleme pokusava "opravdati" urocima,ali nebi se usudila tvrditi da se u onih (5-10%) stvarno ne radi u tome
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
I vanzemaljci su stvar vjere. Ima onih koji se zaklinju da su ih vidjeli, ma što vidjeli, oteli!
sillyme je jasno napisala da je to za nju sve imaginarno i nedokazano, što je točno (osim onim pojedincima koji svjedoče o svojim iskustvima - njima osobno to više nije stvar vjere, već znanja, ali na globalnoj razini i dalje ostaje nedokazano).
Naravno Optimist..potpuno se slazem....
Ali meni kao "vjernici" je i dalje usporedba Boga s bilocim smijesna....valjda imam na to pravo s obzirom da Sillyme nevjeruje i smatra to nedokazanim (osim mozda u slucaju vanzemaljaca)
"dopustam" si to pravo kao i svima drugima sasvim suprotno
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Ja sam sve ovo o čemu pišete uvijek vezivala za nekakve zatucane sredine, jednu i sama dobru poznajem, a onda shvatim da je cijela zemlja/regija jedna velika zatucana sredina u kojoj zlo ne donese urokljive babe, nadnaravna bića i crne mačke, već neznanje, nehtijenje da se zna i tradicija puna opravdanja za svakakve gluposti. Nama ni sljedećih sto godina prosvjetiteljstva ne bi pomoglo.
E sad, zašto se meni koja ne vjerujem u nikakve bogove, vragove, anđele, mrtvace, vampire, aure, uroke i slične papazjanije, nikad ne pokaže nešto od toga? Zato što u to ne vjerujem i zato što si životne događaje tako ne tumačim.
Imala sam 12 godina crnu mačku, živjela sam u religioznoj sredini u jedinoj nereligioznoj obitelji i kao takvi imali smo puni potencijal da budemo meta takozvanih urokljivih baba, u obitelji s događala hrpa lijepih i ružnih stvari itd. ali nikad si ništa nismo tumačili urocima, činima, božjim blagoslovom, kaznom ili čime već. Nismo nikad vidjeli djevicu Mariju, duha, mrtvaca ili anđela. Znam i zašto.
Život je složena formala prirodnih zakonitosti i statistike, osobnih htijenja i činjenja koja su olakšana ili otežana tuđim htijenjima ili činjenjima te okolnostima u široj sredini.
Ono što mogu je da nikome ne želim i ne činim zlo, kao ljudsko biće s vlastitom voljom i vlastitom odgovornošću za svoje postupke. Moju ruku i moje misli ne vode nikakav bog ili vrag, već sama ja. I nadam se da u životu opravdanja neću tražiti u nadnaravnim bićima, u praznovjerju (sama riječ sve kaže), religiji ili nečem petom. Ali kužim da je lako lakše.
Ovo moje iznosenje misljenja dode vise kao neka protuteza suprotnome
Smatram da u kontekstu ove price je "zdravo" imati uvid u jedno i drugo "uvjerenje"
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Naravno da imaš pravo na to, ali nekako mislim da te je to, zapravo, uvrijedilo, a ne da ti je smiješno
I sama sam vjernica, vjerujem u Boga (dobro, ljubav), ali me nimalo ne vrijeđa suprotno mišljenje, jer su 50% u pravu (ili krivu
Uvrijedilo bi me nešto drugo, ali tuđa (ne)vjerovanja ili usporedbe sa također nevidljivim i nedokazanim, nikako.
Iskreno..ni najmanje me nije uvrijedilo. Nebi me ni ismijavanje na racun vjere uvrijedilo..znacilo bi da sam na dobrom putu
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Nismo ni mi pa ipak vjerujemo u nju
Nismo ni mi pa ipak vjerujemo u nju
X
Neki ipak tvrde da jesu
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
po ovome što si napisala ispada da vjeruješ da se misli materijaliziraju...i da su nekako...itekako važne odrednice naših života.
to što su nam misli različitih nijansi, ne znači da su krive, zatucane...kakve god...one jednostavno jesu...
postoje.
Vrijeme je da otvoreno priznam...
Kazu da je priznavanje "problema" prvi korak ka izljecenju......
.....JA SAM ZATUCANA
eto..odmah mi je lakse
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Eeee, oni već znaju, a mi im vjerujemo ili ne vjerujemo na riječ
a šta su te hodže?evo jedne bosanke
prije udaje živjela sam u većem gradu, sada sam u manjem, ustvari na selu...razlika je jedina u tome što prvi puno ne pričaju o tome, dok drugi su "otvoreniji"...ovdje uglavnom svi vjeruju u uroke iliti "sihire", i svi bar jednom u životu odu hodži na skidanje istih, ili djecu vode na "izljevanje strave"
primjer, radim sa magistrom prava, jednom prilikom, na mom radnom stolu našli su se nekakvi ključevi, niko nije znao čiji su, niti od čega su, zaključak iste je bio kako neko pokušava "zaključat sreću" nekog u kancelariji...ti ključevi su poslije prošli poseban "tretman", kako se nama ne bi nešto desilo...
isto primjer, N. sa dva mjeseca treba na UZ kukova...unosim je u čekaonicu punu djece koja isto čekaju na pregled i primjetim da jedino ona nema crveni končić na ruci i "zapis"...to mi je već bilo očajno vidjeti...ovdje se recimo za dijete ne smije reći da je lijepo jer se dijete urekne pa ne može spavati...neki dan sam srela poznanicu, koja mi se požalila kako njen 11 mjesečni sin po noći ne spava jer mu po danu svi govore kako ima lijepe plave oči
mislim da ste već sve pobrojale načine "kako se zaštiti" od uroka, ali sam nekako ubjeđena da je to ovdje izraženije...posebno se bacaju nokti i kosa, odjeća...ma ne mogu se sjetiti baš svega...
jel mogu žene bit hodže?
majke mi moje, kad živiš u takvoj sredini, najpametnije psihologiju studirati. i još ako imaš imalo smisla za ljudsku psihu...raj
Vjernica sam. Moja vjera je više stvar osjećaja, ne izbora, iako sam odgajana u katoličkoj vjeri. Moj izbor je bio ostati u katoličanstvu, iako mislim da su sve religije jednako lijepe i da bi trebala postojati samo jedna vjera, vjera u Boga.
Dugo sam živjela u vanbračnoj zajednici, na referendumu glasovala protiv, koristim kontracepciju…
Vjerujem da nas je Bog stvorio i dao nam razum, slobodu mišljenja, odgovornost odlučivanja. Ja sam to prihvatila i bez obzira na neke pisane zakone i upute, ja se vodim upravo svojom savješću, moralom i unutarnjim osjećajem.
Uostalom, jako puno znanstvenika vjeruje u Boga, razlika između njih i znanstvenika ateista je u tome da ovi prvi vjeruju da su vođeni rukom božjom (slikovito).
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
