Prvi sam put čula za to vezivanje crvenog konca oko bebine ruke. U životu sam vidjela mnogo beba i djece i nikad ni jedno nije imalo nikakav končić. Znam da T.Cruise nosi crvenu narukvicu ( i njegovi istomišljenici) ali kod nas toga nema.

Ni mnoga druga praznovjerja koja ste nabrojali. Valjda sam rođena u naprednoj obitelji, i u naprednom gradu. Nitko nije spominjao uroke. Prvi put sam čula da je netko bacio urok od susjede Dalmatinke prije par godina, i čudom se čudila. Da, i nasmijala sam joj se, a ona posve ozbiljna. No, odmah sam prestala sa smijanjem, jer nemam ja pravo ničija vjerovanja omalovažavati.

Pa ni ja ne volim kad mi crna mačka prijeđe put . Glupo i neshvatljivo, ali sve dok sam gurala kolica ili vodila djecu, pazila sam da prva prijeđem gdje je bila crna mačka, jer, ako se ima nešto dogoditi ( ) neka se dogodi meni, a ne njima. Jao! Iako svjesno znam da je to glupost, nema veze, ja učinim ono što treba, "zlu ne trebalo", bez obzira kako glupo izgledala okrećući kolica i hodajući ispred njih .

Ista sam, zar ne, svi imamo nešto čega se podsvjesno bojimo i, već prema vlastitom nahođenju, borimo s tim. Još je nama 19. stoljeće... negdje...u glavi
Ili samo nasljeđe u genima.
Ili svjesnost da nešto negdje postoji, pa ma kako ga-ju mi nijekali, ili ma što to "nešto" bilo.