E ja vjerujem da ima "nečeg".
Samo neznam čeg.
Odrasla sam u kraju di su na debelo oduvijek zna da ima coprnica i koječega...
Mama je rekla da nije vjerovala u te babske priče dok nije vidla kak se za mojim bratom,dok je odlazil po cesti,diže neki vjetar,vrtlog,ko pijavica...i suseda je vikala nek pljune tri put da je coprnica došla po njega.On nije ništ ni videl ni osjetil,a mama veli da je bio jak vjetar.
Sestra dok se rodila,pa dolaze susjedi glet...e pa dok je ta jedna dotična babuskara dolazila,svaki put bi ponavljala kak si lepa,tak si lepa,jaaako si lepa...i veli mama da mala nije spala tu noć več bi samo plakala.Dok joj nije svezala crvenu vunicu oko ruke.Sljedeči put dok je ova došla,riječ nije rekla.Neznam sad detalje..
Ima toga još,treba se sjetiti...
Ja sve češće razmišljam o posjetu hodži,čisto da čujem ima li čega na tom terenu..mislim,zbog nemogučnosti začeća i to.
Pale su mi na um svakojačke stvari...baka mi pričala da se urok baca na cijelo pokoljenje.Znači,nije bacila urok coprnica na nekoga več se coprija prenosi na dijete,unuke...
Znam,sve to zvuči smiješno....ali nekak mi je tu mač slučajnosti.