ja ne vjerujem ali znam ih par koji se kunu u to.

zanimljiva mi je jedna priča iz moje uže obitelji. vi plašljivi nemojte čitati
po meni to je samo splet okolnosti, noćna mora, faza, štogod, oni su čini mi se duboko uvjereni u suprotno. dijete se često noću budilo uz vrisak, tvrdeći da je netko u sobi, i kad je to već postalo zabrinjavajuće sjetili su se da se u toj kući čovjek ubio. kasnije se saznalo da je to bilo baš u toj sobi.
oni ne idu u crkvu osim kad se netko ženi ili krsti ali taj put su išli kod svećenika. pojma nemam što im je on rekao, znam da su posvetili sobu i otad se kunu kako su ti problemi nestali.

malo da se zapitaš, koliko god sve to zvuči nevjerojatno.

u naopako okrenutu robu, crvene narukvice i slično definitivno ne vjerujem, ali mi je zanimljivo čuti tuđa mišljenja.

moja sveki vjeruje u sve što se tiče crkve i vjere (možda nebitno ali napomenut ću da su oni hercegovci, daleko su veći vjernici nego moji doma). kad je dijete bolesno, namaži svetom vodom, kad boli glava isto, nosaj sa sobom posvećene slike, maramice, medaljone, sol.... svekar je čak znao reći kako on ima moći (neke svete sličice iz međugorja) i da time tjera led da im ne razbije usjeve u vrtu.
moja mama recimo uvijek kaže kako kod njih led ne pada (stvarno nikad nije napravio štetu, bar koliko se mi sjećamo) jer je blizu šuma i ona sve odvuče. u to se ne kužim ali radije vjerujem njoj nego svekru