Zuska prvotno napisa
Ja sam sve ovo o čemu pišete uvijek vezivala za nekakve zatucane sredine, jednu i sama dobru poznajem, a onda shvatim da je cijela zemlja/regija jedna velika zatucana sredina u kojoj zlo ne donese urokljive babe, nadnaravna bića i crne mačke, već neznanje, nehtijenje da se zna i tradicija puna opravdanja za svakakve gluposti. Nama ni sljedećih sto godina prosvjetiteljstva ne bi pomoglo.
E sad, zašto se meni koja ne vjerujem u nikakve bogove, vragove, anđele, mrtvace, vampire, aure, uroke i slične papazjanije, nikad ne pokaže nešto od toga? Zato što u to ne vjerujem i zato što si životne događaje tako ne tumačim.
Imala sam 12 godina crnu mačku, živjela sam u religioznoj sredini u jedinoj nereligioznoj obitelji i kao takvi imali smo puni potencijal da budemo meta takozvanih urokljivih baba, u obitelji s događala hrpa lijepih i ružnih stvari itd. ali nikad si ništa nismo tumačili urocima, činima, božjim blagoslovom, kaznom ili čime već. Nismo nikad vidjeli djevicu Mariju, duha, mrtvaca ili anđela. Znam i zašto.
Život je složena formala prirodnih zakonitosti i statistike, osobnih htijenja i činjenja koja su olakšana ili otežana tuđim htijenjima ili činjenjima te okolnostima u široj sredini.
Ono što mogu je da nikome ne želim i ne činim zlo, kao ljudsko biće s vlastitom voljom i vlastitom odgovornošću za svoje postupke. Moju ruku i moje misli ne vode nikakav bog ili vrag, već sama ja. I nadam se da u životu opravdanja neću tražiti u nadnaravnim bićima, u praznovjerju (sama riječ sve kaže), religiji ili nečem petom. Ali kužim da je lako lakše.
Odgovori s citatom