evo jedne bosanke
...
prije udaje živjela sam u većem gradu, sada sam u manjem, ustvari na selu...razlika je jedina u tome što prvi puno ne pričaju o tome, dok drugi su "otvoreniji"...ovdje uglavnom svi vjeruju u uroke iliti "sihire", i svi bar jednom u životu odu hodži na skidanje istih, ili djecu vode na "izljevanje strave"
...uglavnom vlada mišljenje, ako ti nešto ne ide u životu, znači da moraš hodži jer te neko urekao...
primjer, radim sa magistrom prava, jednom prilikom, na mom radnom stolu našli su se nekakvi ključevi, niko nije znao čiji su, niti od čega su, zaključak iste je bio kako neko pokušava "zaključat sreću" nekog u kancelariji...ti ključevi su poslije prošli poseban "tretman", kako se nama ne bi nešto desilo...
isto primjer, N. sa dva mjeseca treba na UZ kukova...unosim je u čekaonicu punu djece koja isto čekaju na pregled i primjetim da jedino ona nema crveni končić na ruci i "zapis"...to mi je već bilo očajno vidjeti...ovdje se recimo za dijete ne smije reći da je lijepo jer se dijete urekne pa ne može spavati...neki dan sam srela poznanicu, koja mi se požalila kako njen 11 mjesečni sin po noći ne spava jer mu po danu svi govore kako ima lijepe plave oči
...
mislim da ste već sve pobrojale načine "kako se zaštiti" od uroka, ali sam nekako ubjeđena da je to ovdje izraženije...posebno se bacaju nokti i kosa, odjeća...ma ne mogu se sjetiti baš svega...
j-la prvotno napisa
evo jedne bosanke
Odgovori s citatom
Čula sam da ima i reiki za životinje. Svaka čast tim ljudima, inteligentni manipulatori (mogu li manipulatori biti glupi?!):
