Mene iznenadilo kamo smo dosli, premda je to ociti pokazatelj da je religija (ne vjera) kamen spoticanja, nema veze o cemu se pise.
Naime, logicno bi mi bilo da nevjernik ne vjeruje u uroke, buduci da tu vidim sebe i svoje prijatelje, a katolici ne bi smjeli biti "praznovjerni", tj. smiju vjerovati u oni sto dolazi iz Vatikana (da se radi o onome sto pise u Novom zavjetu, ne bi se razlikovalo katolicanstvo od ostalih novozavjetskih vjera), a to nisu ni uroci, ni crne macke. Onda jos imamo duhovne nevjernike koji vjeruju u nadnaravno pa im uroci upadaju u tu kategoriju, al oni su u pravilu pomirljivi.

Usprkos tome, opet smo zavrsili u religijskoj raspravi. Da pokusamo raspraviti zasto je tome tako, opet bismo zavrsili u istom sokaku.