ne kažem da me ne zanimaju iskustva moje prababe, naprotiv
kao što sam i ranije spomenula, i bibliju smatram značajnim književnim i povijesnim djelom i volim je čitati (pa i citirati)
ali kad se oko mene stvara opće stanje uma po kojem se navedeno nameće kao jedino pravilno i mjerodavno, dok se sve neshvatljivo i strano proglašava zlom, samim time što je nama strano
osjećam se pomalo kao da se vraćamo u doba lova na vještice