Uroci

[Peterlin]

Inače, kad smo kod praznoverja, setila sam se ove teme pre neko veče u pozorištu. Vodila sam ćerku i rođaku da gledaju balet Petar Pan. U jednom trenutku koreografija je takva da baletani plešu sa otvorenim kišobranima. Devojčice iza nas su se došaptavale kako je baksuz otvarati kišobran u zatvorenom prostoru. Baš su se iskreno zaprepastile, čuo se zapanjeni uzdah. Deca od 9-10 godina.
A onda je bila neka koreografija gde se jedni drugima provlače kroz noge, pa su opet deca komentarisala: ostaćeš mali ako se nekom provlačiš kroz noge.
Baš mi nešto bilo žao da su već tako mali "zatrovani" praznoverjem.

Ja mislim da je to faza.... Sjećam se da smo i mi - moje prijateljice i ja - u dobi od 12-14 godina isto tako bile zainteresirane za te stvari: tražile su se djeteline s 4 lista, trebalo se iz kreveta ustati na desnu nogu, trebalo se hodati pločnikom tako da staneš na kocke s pukotinom, ali ne i na samu pukotinu.... sto čuda! Prošlo me negdje u srednjoj školi. To je zapravo igra... Ili ono - ako vidiš jedna kola hitne pomoći, to je nesreća, ako vidiš još jedna isti dan, to je sreća, a ako vidiš i treća kola isti dan - to je sreća u nesreći! Tipične (pred)pubertetske mušice! Isto kao i gatanje na slova, kako će ti se zvati dečko... ili kad zbrojiš znamenke na tablici automobila pa dobiješ 21, to znači "sretan dan". I dan danas mogu od prvog pogleda prepoznati koje cifre daju 21, a to nema veze sa širinom uma nego je odlična vježba za početno zbrajanje. Isto kao što je sva ta "nauka" o kišobranima i drugim stvarima odlična vježba za usmjeravanje pažnje (dušu dalo za kasnije učenje).

To je dob kad su djeca taman zainteresirana i podložna takvim stvarima. Sve te narodne običaje (što se smatra srećom, a što nesrećom) pamtim baš iz te svoje dobi. Nije da me nešto uštopalo kasnije, he he he... bar mislim da nije. A sposobnosti učenja su mi se dosta dobro izvježbale. I masu toga učim danas svoju djecu (ne o urocima i baksuzima (odlična riječ) nego kako usmjeriti pažnju).