Vernici iz moje okoline, oni koji mi zameraju moj ateizam, uglavnom imaju argumente da ja sad mogu da živim ne poštujući nikakve moralne vrednosti. I pitaju se kako mogu da razlikujem dobro od zla.
Ostali nemaju problema sa mojim ateizmom kao ni ja sa njihovom verom.

Ne znam, o veri kao nečemu što bi me vodilo kroz život ne razmišljam uopšte. Ako se nekad nađem pred teškom odlukom, u problemu ili slično, jedino mi u misli dolazi mama i pitam se šta bi ona uradila I tad iz malog mozga vadim sve ono čemu su me učili, da mislim, da poštujem, da prihvatam, da se suočim. Pa to i radim.