 |
|||
Zbog ovog ja stvarno ne mogu prihvatiti ni jednu religiju kao svoju.cvijeta73 prvotno napisa
il recimo meni što ne vjerujem u njega, onda je stvarno zločest i jalan i tašt. a onda, ko zna kako je i u tom raju, sigurno ne baš dobro.
Totalno mi je nevjerojatno, da bog dijeli i prihvaća ljude prema tome u koju su crkvu išli ili nisu išli i kakve su molitve izgovarali.
To mi je malo nazadno za neko vrhunsko biće.
Mislim, neš ti, ili svi isto ili nitko.
x
baš tako i ja razmišljam
svemogući i dobri bog koji je stvorio čoveka po svom liku
ne može, ne može deliti ljude prema tome kojom se rukom krste ili na koju se stranu sveta okreću dok se mole
ja ne znam, često razmišljam koja bi bila svrha života
uopšteno, pojma nemam
ne znam ni koja je svrha mog života, osim da u njemu uživam. pa to i radim veći deo vremena :hedonista:
U tome i jest fora, ne dijeli to nikakv bog, već ljudi. Ma ajmo se samo začas vratiti na početke judaizma, kršćanstva, ili islamizma ili budaizma, kako su uopće nastali, razvili se, kako i zašto postale dominante religije baš u određenim dijelovima zemaljske kugle.
Vissnja, svrha tvog, mog svačijeg žvota je jednostavno i prosto razmonožavanje, tj. opstanak vrste.
da, to onako kako bi Optimist rekla, poljoprivredno objašnjenje
ali šta ja imam od toga? gde je tu za mene satisfakcija?
Pa dok radiš na razmnožavanjugde je tu za mene satisfakcija?
Pa dok radiš na razmnožavanju
A onaj drugi, već sam pisala o tome, a vjerojatno ću opet, bacila si mi sad udicu na koju sam se zakačila
Pa dok radiš na razmnožavanju
Ček da Peterlin otvori novi topikda, to onako kako bi Optimist rekla, poljoprivredno objašnjenje
ali šta ja imam od toga? gde je tu za mene satisfakcija?
Ali ni ovo baš nema puno smisla. Tako da meni nije baš prosto i jednostavno. Biološki, jasno mi je da se može tako gledati. Ali filozofski, intimno, teško da je to odgovor na moje pitanje zašto postojim i čemu sve skupa.
S tim da ja već duže vrijeme ne razmišljam puno o tim pitanjima "zašto", više mi je "kako". Što dajem, što trebam dati, kakva sam, kakva želim biti. "Zašto" mi se čini van mog dometa, pa sam ga pustila da stoji po strani. Zadovoljilo bi me i da nema odgovora, nekako mi se čini da mi nije nužno da imam neku određenu svrhu. Odnosno, da mi netko kaže svrhu, ja bi opet pitala: a zašto to?
Posljednje uređivanje od vertex : 23.04.2014. at 12:59
Propitivati je dobro, to i ja radim, vječno propitujem i nikad nisam baš potpuno zadovoljna sa ponuđenim odgovorima.
Koja je svrha naše egzistencije kao čovjeka, svrha svih živih bića na ovom planetu, uključujući i floru ne samo faunu, gledajući iz perspektive unazad koliko čovjek šeće zemljom, ne znam, pitam se i ja ponekad. Čisto egzistencijalno gledajući životinje i biljke nam služe kao hrana, kao i što životinjama druge životinje i biljke služe kao hrana. Pitanje je zašto se razmnožavamo. Životinje to rade nagonski, mi valjda danas manje nagonski, više svjesno, ali svima nam je zajednički cilj, potomostvo.
Ako se vratimo na početke nastanka ovog planeta dok još nije bilo živih bića, čak ni planktona, ničega, samo užarena masa, i pratimo razvoj i stvaranje planeta i ovog našeg i svih ostalih u našem sunčevom sustavu, stvari mi nekako postaju jasnije oko svrhe. Slučajnost je ono što što mene prilično zadovoljava kao ponuđeni odgovor. Miljuni godina su trebali da planet zemlja postane ovakav kakvog ga znamo danas, milijuni godina su bili potrebni da se začme život na zemlji kada su za to postepeno nastajali potrebni uvijeti. Šarolikost flore i faune se tolkom tih milijuna godina drstično izmjenjao i vjerojatno će se tokom sljedećih miljuna godina izmjenjati. Smatram da smo mi samo prolaznost, jedna etapa, kao i što su bili na primjer dinosi, koji su ovaj palanet nastanjivali daleko duže nego mi do sada. Mi, odnosno sisavci su spletom okolnosti, kako to već u prirodi biva, slučajno dobili šansu. Koliko ćemo trajati, na to nitko ne može ponuditi odgovor.
Mislim da je slučajnost ono što upravlja i samim svemirom. Slučajnost su i meteori kojima je zemlja, kao i svi ostali planeti izloženi stalno, dok se ne pojavi onaj jedan koji će opet biti preveliki i neće izgorijeti u zemljinoj atmosferi ili razoriti samo jedan grad kao što je nedavno bio slučaj u Rusiji, već opet čitav planet i većinu života na njemu, ili možda ovaj puta i sav, i vratiti planet u početno stanje prije 4 milijarde godina.
Ili će prije toga možda eruptirati Yellowstone koji neće odmah uništiti sav život na zemlji kao što bi bio slučaj sa prevelikim meteorom, ali će ga postepeno ugušiti. Sunce neće moći prodirati na zemlju nekoliko godina, dovoljno da zatre floru u potpunosti, uništi kisik, a životinjski i biljni svijet bez sunca, vode i kisika ne mogu opstati, ne na ovom planetu i ne ove vrste koje poznajemo danas, ukljućujući i nas. Velike su šanse da pod zemljinom korom dio flore i faune preživi, pa kad se planet ponovno "razbistri" omogući razvoj opet nekim novim vrstama.
I to je ono što nije fikcija, već realnost, postoji vjerojatnost, realna šansa da se tako nešto jednom ponovno odigra na ovom planetu, ne možda danas, sutra, za 10 godina, ali kroz možda narednih 500, 1000 ili miljun godina, što u vremenskim okvirima starosti svemira, ili samo ovog našeg planeta uopće nije nešto puno vremena.
Uzmimo samo mjesec koji se svake godine udaljva od zemlje za 2 cm, što je ništa, malo u ovim našim vremenskim okvirima, ali to udaljvanje u širim vremenskim okvirima će jednom dovesti do toga da će mjesec izletiti sa svoje putanje i odlediti ili prema zemlji ili negdje u svemir, mjesec održava stabulnost zemljine putanje, oceana i vremenskih uvijeta. Jednom će i sunce doći svome kraju, ali tek za kojih desetak milijuna godina, vremenski okvir koji je za naše pojmove prevelik pa se vjerojatno djelomično i zbog toga soječamo kao vrsta nedodoriljivi i posebni.
Bile ste brže od mene. Poljoprivredno objašnjenje, da, baš to
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom