Uroci

[šafran]

Evo što meni izazove kratki spoj u glavi:
Ako je svemir konačan, znači da ima neki kraj.
Što je iza kraja?

I meni, i tu mi odma pada na pamet ono što je mama courage napisala, da smo neandertalci budućnosti, makar sam možda i fulala točnu poantu jer nisam čitala tog filozofa, ali dalo mi je ideju.
U biti ne zna se pouzdano da li je svemir konačan, da li je isprekidan, ili višestruko isprepleten, ustvari neka nova mjerenja govore u prilog plošnosti svemira sa beskonačnim širenjem, ono što smatraju je da tek kada fizičari nekih narednih generacija otkriju i potvrde jednu od narednih teorija koja će u biti ujedinjavati opću teoriju ralativnosti i kvantnu fiziku, će biti moguće razumjeti odnosno proširiti razumjevanje svemira dalje. Ona će se zvati teorija svemira, odnosno teorija svega, tako nešto. Slično onom što je dovelo do toga da se danas pouzdano zna da svemir nije statiičan, nego dinamičan.

Što se nalazi iza granica svemira je tipično naše "neandertalsko" pitanje, tj. naše ljudske sposobnosti promatranja i poimanja dolaze jednostavno do granica na ovom našem sadašnjem stupnju razvoja zato i imamo velikih problema sa poimanjem beskonačnosti, to nas jednostavno baca na same granice naših sposobnosti razmišljanja.

Ako se svemir uzme kao nešto što stoji za jedno veliko sve u prostornom smislu, onda nema granica, ne postoji ništa iza. Svemir je jednostavno rečeno ukupnost svega tj. prostor u kojem egtistira naprosto sve. Izvan nečega što sadrži u sebi baš sve, ne može postojati više ništa, a da pripada prostoru ili vremenu. To bi se možda dalo objasniti sa krugom, kada promatramo neki kruh odozgora čini se konačnim, ali ako gledamo njegov opseg, u biti je beskonačan, stvar dimnezije odnosno valjda njene percepcije. Tako ja to sebi objašnjavam, proöitala sam to negdje pa tako i prihvatila, jer inače ne mogu pojmiti beskonačnost kao nešto što se podrazumjeva samo po sebi, tu je, eto ga, postoji.

E sad opet ono pitanje, a šta je bilo prije svemira, toga velikog sve, odnosno velikog praska? Valjda onda jedno veliko ništa, ako se uzme da su sa velikim praskom nastali i prostor i vrijeme.