Pa da, život je lijep sam po sebi, i sve dok traje, dobro je
Ali lijepota života i življenja nije ono o čemu sam govorila u kontekstu smisla našeg postojanja, pa još malo i u kontekstu svemira, tog velikog sve, tj. nisam negirala ljepotu svemira, zemlje, čovjeka, dapače, iako s jedne strane racionalist, s druge sam u biti veliki romatičar i sanjar. Pronalazim se i u onom što piše seni, i beti, svaka latica, kap, pjesma, suza, osmjeh..imaju svoj smisao i svrhu, i povezani su.
Na tu temu vječnosti, što ima nakon, jel to stvarno sve, volim ponekad sanjariti da će biti onako nekako kao i u onom filmu Ja ću budan sanjati, drugim riječima, usprkos raciu teško se ponekad mirim, da je kraj ipak kraj.
Ali slažem se i sa inom33, bit ću sretna u kontekstu neke vječnosti ako me se budu sjećali do neke treće, ajde možda još četvrte generacije po nekom dobrom, da ne pričaju o meni kao nekoj babarogi, već ona tamo neka ujna, tetka, strina bila baš ok, i ja sretna![]()






Odgovori s citatom