A bome..dobro zboriš. Ako mi i ovo propadne, onda ću biti primorana zvati vidovitog Milana da me spasi.
A bome..dobro zboriš. Ako mi i ovo propadne, onda ću biti primorana zvati vidovitog Milana da me spasi.
Trina baš razumijem o čemu pričaš i moje mišljenje je da čovjek treba znati stati i prihvatiti
desilo mi se u životu da sam neke za mene bitne stvari gurala preko granica izdržljivosti
dala maximum i ostvarila cilj
s druge strane, bilo je i onih situacija gdje sam išla isto tako i davala sve od sebe i nikako nije išlo bez obzira na moju volju
ja sam to protumačila kao nešto što trebam ispoštovati i prihvatiti , s nadom da i to što ne ide ima sigurno neku svoju drugu stranu medalje;
nešto dobro, što ne vidim sad ovaj tren kad bi htjela ikad bi mi pasalo ko melem na ranu
upravo tako je i bilo; tek nakon proteka nekog perioda progledam i shvatim da je ono od prije što me neizmjerno razočaralo zapravo imalo svoju svrhu
ja definitivno vjerujem u takve stvari i uvijek se sjetim jedne izreke, nemam pojma od kuda, koja kaže da ne možeš zaustavljati rijeku koja teče...
Kad vratim film unazad, vidim da se sve tako lijepo posložilo, da svaka osoba koju sam u određenom trenutku upoznala, imala svoju svrhu, da su neke od velikih pogrešaka koje sam tad napravila, imale svoj bitan razlog, da se nisu dogodile nekakve banalne situacije u jednom periodu u mom životu, ja recimo nebi bila s mojim današnjim mužem. A nebi sigurno imala četvero djece jer nisam nikad bila tip za takve stvari. Ovako s odmakom, puno godina kasnije, vidim da je sve to nekako poslagano i moralo je biti ovako kako je. Sigurna sam da netko kreira naš život, vodi nas, vuče prema pravoj stvari..e sad, jeli to Bog, anđeli, duhovi, više sila, majka priroda, kvantna fizika ili Žnjžnj..to svatko neka vjeruje u što želi.
Posljednje uređivanje od Trina : 07.05.2014. at 09:34