Uroci

[Peterlin]

jesi se pokrila onda da ti nebude hladno

Ja mislin da se to meni dogodilo da bi odletila ravno u svijetlo na kraju tunela

Ma kakvi, bilo je ljeto i vruće ko 100 vragova... valjda sam pokušavala uteći od vrućine. I nije bio neki strašan osjećaj nego nešto posve prirodno. Jedini dojam kojeg se sjećam bio je iznenađenje, strahu ni trunke.

Straha i šoka iz sna sjećam se isto iz razdoblja osnovne/srednej škole. Sanjala sam da sam se probijala kroz nekakvo kukuruzište na autocestu i tam sam našla prijateljicu - mrtvu. To je bilo prije više od 30 godina... Bio mi je to šok. Ali priča ima i nastavak - žena je zaista umrla mlada, prva iz generacije, ali od bolesti. Danas si mislim kako je to čista slučajnost - ionako ćemo pod zemlju svi, prije ili kasnije.