Evo jednog događaja od jučer.
Lijep dan, popodne. Giga izražava želju da idemo na more. I to u kamp u kojem se inače ljeti kupamo, cca 40-ak km od nas. I onda spomene osobu G. koja je lani držala trampolin i vrlo odlučno kaže da hoće tamo na trampolin. Mi joj objašnjavamo da možemo ići na tu plažu, da se može igrati u pješčaniku, ali da trampolina tamo još nema, G. ga još nije postavio jer u kampu još nema puno ljudi, a sigurno nema djece. I onda dometnem, a ako ga je slučajno i postavio, onda je tamo samo za vikend i to barem do polovice 6. mjeseca. Nema nikakve šanse da početkom svibnja, u utorak, trampolin u praznom kampu radi.

I odvezemo se ma tom kampu, vozimo prema plaži, kad ono tamo trampolin. I na trampolinu otvorena vrata. I za 2 minute pojavljuje se G. i kaže, evo me, došao sam na 10 minuta od doma samo malo počistiti jer nisam tu bio od prvomajskog vikenda, kakva slučajnost da ste naišli, joj kako si narasla od lani....

Nas je to baš zabavilo, super slučajnost. Kako bi vi koji ne vjeruete u slučajnosti objasnili ovu životnu situaciju kakva se dnevno događa mnogima? Meni se takve stvari vrlo često događaju i to je zabavno.