Ne mora biti adhd (koji mozemo i drugacije nazvati, problemi postoje i kada nema etikete, a i sa etiketom nemamo za njih konstant rjesenja), ali paralele su velike.
Npr. kolericno reagiranje na pisanje zadace, jer se ne zeli/ne moze tako lako koncentrirati - moze biti poremecaj paznje, ali i strah od pogreske cest kod posvojene djece. Moze biti i lijenost, jer i kod mene instantno nastupa poremecaj paznje kad moram prati sude, dok dobru knjigu mogu citati satima
Ne skace kroz prozor, ali dugo moze biti "izvan sebe" kad ne dobije nesto sto zeli. U grupi brze gubi koncentraciju, nego u individualnom radu, sto bi u sportu preveli sa "zabusava", a u razredu s "ne slusa". Dobro cita, ali ne cita sama nikada nijednu knjigu (skoro 9 godina), samo kao aktivnost u mom drustvu. No socijalno jako dobro funkcionira, nema problema naci i imati prijatelje i prijateljice, zapravo je jako popularna. Manjak koncentracije nadoknadjuje s inteligencijom, pa se to previse ne vidi. Ali da je "zaboravna", je, stalno trazimo neke stvari po skoli, od spangica, vestica, carapa, do teke sa zadacom.
Iz emisije sam zakljucila da je adhd vise vezan uz poremecaj paznje, nego hiperaktivnost, koja bi bila samo posljedica tog poremecaja. Kod moje kcerke sam ustanovila potrebu za neprestanom aktivnosti ("sto cemo sad raditi?" dok jos nismo ni zavrsili s necim) i neprestanom potrebom govoriti i postavljati pitanja - i pitam se da li je to zato sto ne moze ili podsvjesno ne zeli (jer preteska i prebolna razmisljanja) usmjeriti svoju paznju na neka unutarnja razmisljanja. Zbog tog, nazovimo to "nemira", vrlo je rijetko da se sama zaigra s bilo cime.