Dakle, mi idemo na privikavanje u jaslice i dva tjedna koja sam isplanirala za to, čini se više su potrebna meni nego mom bebaču?! E sad, naravno da nisam bolesna i da mi je draže da je sretan nego u suzama (kao ja!) kad ga ostavljam, ali malo mi je čudno da ga uopće ne dira kad odlazimo (MM i ja), a on ostaje, jer je fasciniran hrpom djece. Inače, godinu dana je po cijele dane sa mnom, često se smije i svi uvijek komentiraju kak' je super vidjeti sretnu i nasmiješenu bebu... No, isto tako, on bez problema ide drugim ljudima, rijetko tko mu se ne svidi na prvu. Jako je radoznao i voli drugu djecu i nove igračke pa ne znam da li to mogu tome pripisati?! Jel' imao netko slično iskustvo? Jel' to "normalno", ili...?
Inače, od početka mu nisam "dozvoljavala" plakanje, nego sam odmah išla na smirivanje, nošenje i sl. (uz, naravno, sveprisutne kritike okoline!), a od kad se počeo igrati gotovo isključivo se želi igrati sam, bez našeg uplitanja (već sam se žalila zbog toga na drugom topicu), a maženje sad dolazi u obzir samo u pospanom stanju, inače kad je na rukama samo grabi priliku da nešto zgrabi do čega inače ne može
Kak' vama zvuči naša situacija?