Nije to tako blesava ideja, mm je u svakoj od zgrada koje smo mi gledali, išao ili kod susjeda, ili kod predstavnika stanara. Samo, u našoj zgradi većina stanova tada nije bila prodana, ili nisu još bili useljeni, pa smo mi imali samo jednog susjeda za pitati, koji taj tren nije imao ništa za prigovoriti.

Za stanove koji su se prodali poslije naših, jedna susjeda i ja često kažemo da smo im trebali ići nešto reći, ali to bi zbilja bile sulude situacije, da smo napravile - da osluškujemo kad investitor pokazuje stan i upadamo mu s kupcima. Da su ti novi stanari došli nešto nas pitati, možda i ne bi kupili stan koji jesu.