Citiraj kljucic prvotno napisa Vidi poruku
Suosjećam jer sam prošla slično. I iznenadnu dijagnozu, i borbu i smrt, i gubitak vjere, ali i pomirenje. Jer da nije bilo moje L., ne bih spoznala Gospodina. Povremeno mi se pojavi nemir u duši, ali pogledam svoju djecu i znam da imam sve. I vjera je hrana za moju dušu.
Želim ti sve najbolje dalje i da te opet zagrle malene ručice.
Hvala i istina je da sam zahvaljujući svemu što se dogodilo i ja spoznala gospodina. Do tada je moja vjera bila površna, no kroz borbu i smrt moje princeze, približila sam se Bogu i zaista nikada ga nisam tako srcem osjećala kao od tada. I kada sam u svojim razmišljanjiima i razgovoru s jednim svećenikom komentirala kako je možda Bog odlučio da prođem kroz sve to kako bi me približio sebi i 2obratio me, te pripremio za vječni život, svećenik se začudio i rekla bih ugodno iznenadio i rekao kako je moja vjera golema kad tako razmišljam te da još nikoga nije upoznao tko unatoč svemu što mu se dogodilo može tako razmišljati i na taj način se boriti i živjeti. Zapravo nisam to smatrala ničim posebnim, vjera je preintimna stvar a meni je taj razgovor bila svojevrsna ispovijed i moje otvaranje duše Božjem poslaniku.
Zaista želim svim mamama anđela da i njima vjera bude hrana za dušu i da svih njih opet grle malene ručice, a one koje već imaju "zemaljske anđele kraj sebe da u njima nađu snagu za borbu i nošenje svog križa.
Znam da nije lako, nije ni meni svaki dan jednak, no treba se truditi isplivati i održati se n ovom olujnom moru života. Svojoj maloj princezi koja je umirala na mojim rukama i pod mojim poljupicma sam obećala da ćemo se opet igrati i pjevati i maziti. I učiniti ću sve da moja duša zasluži dolazak pred njegovo presveto lice i da ispunim obećanje koje sam dala svom anđelu.