Moj mali je sada 7. razred i izvrstan ucenik koji trenira kosarku, u kojoj je super.Iskreno ja nisam ni znala da mu je to prije moglo donjeti ikakve bodove i uopce ne marim za to, na sport ide iz sasvim drugih razloga.Isao je na robotiku, natjecanja iz tehnickog, nije bio prvi ali je bio medu prvih 5 na nekima.I opet ne mislim da bi mu to trebalo donjeti neke bodove vec mu samo omogucuje vise znanja.

Mala je drugi, isto odlicna u ocjenama i to toliko da sam se nakon jucerasnjeg razgovora u kojem me je uciteljica zvala na mob od petka...samo da bi mi rekla kako je odusevljena njome i njezinim znanjem.Zapitala sam se kako to da moja uciteljica nije nikada zvala moje osim kada bih slozila No ponos na stranu, prije dva tjedna je dobila prvu dvojku i to iz vjeronauka, odvalili smo od smijeha.Ispravila ju je iduci tjedan.

Ali ni to nije poanta ove price vec to da svakodnevno dolaze iz skole s pitanjima na koja bi trebali znati odgovor, pa mm i ja glumimo profesore i vraga bi to bilo sve tako super da nas ne pitaju.Dosta cesto znam pitati : pa sto vi ucite u toj skoli i smatram da bi trebali znati puno vise nego sto znaju.

A sto je s onom djecom ciji roditelji bas i nisu spremni odgovarati na pitanja?