 |
|||
|
|
|||
Iskrena sućut
Bože, tragedije
prestrašno prestrašno prestrašno
Ajme....prestrasno, koja bol...
Proslo je pola sata kako su mog andelcica odveli na operaciju i ja pisem MM da je proslo pola sata, a on da se ne sekiram, da su tu i pripreme, pa valjd se nisam sekirala, ali nesto prije 19h sestra je dosla po mene i odvela do doktora, kad je on meni zapoceo ja sam se skamenila. Rekao je da ga nisu operirali jer cim su mu dali anesteziju da mu je stalo srce i prestao je disat. Ni pomaknut se nisam mogla, ni usudit pitat da li je ziv, tren mi je bio kao vjecnost, ali doktor je nastavio i rekao da su ga uspjeli povratit, da samostalno dize, da je sve u redu, no da ga drze na intenzivnoj i da ga prate. Nisam ga jos smjela vidjeti, samo sjest i cekati. Kad sam se vratila u sobu plakala sam kao nikad u zivotu... No u meni ipak nada da je sad sve u redu ipak, no suze nisu stajale.. samo 15 min nakon toga, sestra dolazi i opet me vodi do doktora, kad je on rekao da je moja bebica jako nestabilno... Meni mrak na oci.. Ni tad ga nisam smjela ici vidjet. Samo sam mogla sjest i plakat u svojoj sobi.. Proslo mozda pola sata do 45 min, a mozda i vise, vrijeme je sad tu tako nevazno, sestra opet po mene dosla, ja sam protrnula od straha sto cu sada cuti, doktor mi kaze da ga vec dva i pol sata reanimiraju... na te rjeci ja vise nisam nista cula ni vidjela, odmah sam zvala MM da smjesta dode, vise sama nisam mogla, a njemu 2-3 sata do zagreba treba, nisu me pustali k njemu.. Suze su tekle u potocima, molila sam se kao nikad, jednu za drugom molitvom, molila Boga da mi spasi mog malog sina, toliko se molila da su mi se i rjeci brkale vise, bojala sam se da ce mi umrijeti moje malo zlato.. i u 21h dosao je doktor, rekao je da mogu svojoj bebici ali samo na minutu, ja sam dosla kod njega, a to najtuzniji prizor koji sam u zivotu ikad vidjela, on tako malen skopcan na aparate za srce, za pluca, cjevcice iz nosa, i hrpa toga jos na njemu... Rekao je doktor da uopce nisu otpimisticni.. Bojala sam ga se i dotaknut, ali doktor je rekao da mogu slobodno. Kad sam ga poljubila u celo bio je tako leden, srce je kucalo 55, rekli su da je preslabo i da ne znaju zasto, davali su mu ljekove koji bi konja podigli, a na njega nisu djelovali. Pustili su me da budem s njime, cjelo sam ga vrijeme ljubila, mazila, pricala mu da ga svim srcem volim, da mi nejde nikuda... Pitala sam dali imaju svecenika u bolnici, jer mi jos nismo ni stigli krstit djete, rekli su da je otisao kuci, ali zvali su ga da dode. Kad je MM dosao to je bio tako tuzan trenutak, sjeo je kraj mene i ljubio tu malu bebu.. Nakon toga srce je pocelo jos slabiti, na 40 je bilo. Svecenik je dosao i pred nama dvoma i nekoliko doktora i sestri, pred nama onako uplakanim krstio je naseg malog andela. Koliko je tesko, mir u srcu mi stoji jer smo ga stigli krstiti, ne bi si mogla oprostiti da nismo. Nazalost mom andelcicu srce je sve vise slabilo dok nije doslo do nule nekoliko minuta prije ponoci.. Kroz svo to vrijeme, ta 3 sata sto sam bila uz njega, stotinu sam mu pusica dala, neprestano ponavljala da mi nejde nikud, da ga volim svim srcem, da ce mi nedostajati puno.. Namazala sam mu usne mojim mlijeko, nadala se da ce se nekim cudom probuditi, ali nije, dala sam mu njegovu krpicu koju je volio i uvjek se okretao prema njoj, ali nije se okrenuo prema njoj ovaj put..Pred kraj u oku sam mu vidjela suzu da stoji, kad sam dosla nije je bilo, a sad je stajala, srce mi se slomilo.. Dvije min prije ponoci rekli su nam da moramo ici i tad sam se morala oprostiti s njim, dala mu posljednju pusu, po stoti put rekla da ga volim svim srcem i da se nadam da cemo se opet jednog dana vidjeti.. Hodala sam od njega neznam ni sama kako, suze tekle, rekli da odemo spavat, dali tablete za smirenje, na mene nije djelovalo nista, ja cjelu noc nisam oka sklopila, niti prestajala plakati... Pa kud mi je otisao.... U meni takva tuga i praznina...
draga Adrianova mamice, od tvoje priče srce puca... raspada se
isplači se
piši
pričaj
što god ti imalo može pomoći...
ajme meni
majko mila koja tragedija
majko mila
draga draga adrianova mamice
svu snagu svijeta ovoga ti želim :heart
Prestrasno, tuzno, bolno i za citati...
Sent from my iPhone using Tapatalk
O bože pa kako? Strašno,prestrašno.
Nemam riječi kojima bi opisala kako mi je žao...
suze mi samo padaju
srce puca
dogodilo ti se nesto sto se nikad nikome ne bi trebalo dogoditi
prestrasno, nemam rijeci
Znam da naše suze tebi ne mogu pomoći ali i ja čitam i one samo teku
Želim ti svu snagu ovog svijeta
2 prekrasna mjeseca i 11 dana bio je sa mnom, moji najljepsi dani u zivotu, ispunjeni srecom, presretna sam bila, nikad ni pomislila da cu ovo morati dozivjeti i neznam kako zivim....
prestrašnomoja sućut....
Plačem se, ne zelim ni zamisljati kako ti je
Tvoj te anđeo čuva s neba
Ne znam što bih napisala...
U mojim ste molitvama
O draga
Potrazi strucnu pomoc, ne znam tko bi to sam prezivio...tvoj andjeo bi sigurno volio da nastavis dalje a on ce te s nekog ljepseg mjesta cuvati i paziti na tebe...vjerujem da je pregrozno tesko, ma ne mogu si uopce zamisliti...drzi nam se
srce mi je htjelo iskočiti od silne tuge i suza dok sam čitala
ovo je prestrašno što vam se dogodilo,
tj. to je nešto što vam se nije smjelo dogoditi i želim vam svu snagu ovog svijeta
držite se!
Draga AdrianovaMamice, grlim te i placem, placem....
majko mila, ne znam što bih napisala... držite se kako god možete... beskrajno mi je žao
Nitko to ne bi smio doživjeti
Draga Adrianova mamice, i ja ti želim svu snagu ovog svijeta
Prestrasno.
Zelim ti svu snagu svijeta; ovakve tragedije se nikada nikome ne bi smjele dogoditi
joj, što god napišem odmah izbrišem, sve mi se čini tako... ne znam ni sama, nedostojno ove tvoje boli. kad bih išta mogla učiniti da bar malo umanjim tvoju bol, učinila bih to odmah, kao i većina ovdje prisutnih. mogu samo
Ajme,koja tuga
Ne mogu prestat plakat..ne mogu ni zamisliti kroz sta prolazis..
Maleno zlato,daj roditeljima snage i cuvaj ih
Draga AdrianovaMamica iz tvoje pretužne životne priče zrači brižna toplina. Želim ti da se uz svu moguću pomoć oporaviš od nenadanog gubitka voljenog bića.AdrianovaMamica prvotno napisa
o bože dragi pretužno..........svaka riječ je suvišna.........
Jako mi je žao, nema riječi... samo tuga i suze...
Minutu po minutu, samo diši i hodaj. Vrijeme ne pomaže, jedino će biti podnošljivije da ne misliš svaku sekundu na njega... Moje molitve su uz tebe i tvoju obitelj, i uz malenoga
Ajme strašno, suze same teku, nema veće boli od ove
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Iskrena sućut
pretužno, srce mi se kida
želim vam svu snagu ovoga svijeta
draga Adrianova mamice, tako mi je žao što vam se ovo desilo
Ajme kako sam se naplakala, ne mogu ni zamisliti kako vam je. Nema gore tuge od nego li izgubiti dijete, i to ovako nenadano, naprasno, tisuću pitanja je ostalo neodgovorenih...
Nek vam dragi Bog da snage da preživite ovu tragediju.
Danima čitam ovu temu i ne znam što bih rekla. Jako, jako mi je žao ...
Čitam,suze teku ko lude. Neizmjerno mi je žao. Nadam se da ćete skupiti snage za dalje
suza suzu goni...
zelim vam snage.....
Pretužno....
ne mogu prestati plakati
iskrena sućut...
Ajme, suze mi teku, strašno...
Moje saučešće.
Primite moju iskrenu sućut
neizmjerna tuga
plačem plačem zbog vašeg malog sinčića, zbog vas.. nepravedno i pretužno
adrianovamama, samo piši, izbaci tugu iz sebe
ali stvarno ti preporučujem da i ti i tvoj muž potražite stručnu pomoć. jer nema veće boli od ove vaše.
strašno
želim vam svu snagu da ovo preživite
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom