Evo danas je 3 mjeseca kako me je moj maleni napustio. Opet je ponedjeljak, i opet je 21 datum. Svakim danom mi fali i sve bi dala da ga mogu vratiti. Ali to je nemoguce i život ide dalje, nastavlja se bez njega, a kako to ni ja ne znam. Nekad mi se čini da je to kratko vrijeme provedeno s njim bio samo san, nekad mi se čini kao da je već vječnost prošla, jer svaki dan dug je ko godina bez njega, a onda kad se osvrnem znam da je on stvarno postojao, i kad vidim brojku tri mjeseca, pitam se zar je već toliko prošlo? Danas bi on imao 5 i pol mjeseci, pravi malo dečko bi već bio.. Ponekad si ga zamišljam sto bi radio, kako bi izgledao... Uglavnom sve se svodi na jednu riječ, a to je TUGA.