Nisam čitala tu knjigu, ali sjećam se da mi je mama pričala davno o toj knjizi i bas o tom susretu čovjeka s Bogom.. Potražiti cu knjigu pa ju pročitati..
U početku sam sanjala često Adriana, a zadnji put sanjala sam ga točno 3 mj nakon njegove smrti, san je bio tako stvaran, ja u njemu svjesna stvarne situacije, izgrlili smo se kad sam ga tamo ugledala.. I od tada nisam ga sanjala, moram reci da mi to fali jer to mi je bio jedini način kad sam ga jos imala uz sebe, osjećala kraj mene.. Tako bi voljela opet ga sanjati, ali bojim se kako vrijeme prolazi da je to možda bio njegov oproštaj..