Prije svega, u lijevom kutu vidite sliku četverogodišnjeg djeteta koje je odraslo na umjetnoj prehrani, i malo dojenja. Najviše zbog mog neznanja radi kojeg sam odustala, što mi je sad najiskrenije žao.
Danas, čekajući drugo dijete odlučila sam pod svaku cjenu ustrajati. Sa ovim iskustvom koje imam i informacijama koje su mi das na raspolaganju, nema šanse da odustanem.
Pa me sad čitajući neke teme o dojenju zanima: Jeste li tražile u bolnici da vam donose dijete na podoj kad bi plakalo zato da mu ne daju adaptirano?
Sjećam se da su mi Miu nosili uspavanu ko top a ja se nadala kako ću joj ponuditi cicu. Od svih deset dana kojih smo bile u bolnici dojila je nekoliko puta.
Pogotovo kad je bila naintenzivnoj.
Doduše tamo sam se izdajala.




Odgovori s citatom
ja pitam jel on što jeo???????? A sestra kaže, ma samo par kapi, plakao je, pa da ga smirimo
) nije nesto htio papat. Vec na sljedecem dovodjenju je popao cijelu siku
