Mojem se slično događalo u 7. i 8. razredu.

Nista nismo uspjeli riješiti razgovorom s razrednicom. Odnosno, cini mi se da je bilo jos gore. Zena je imala najbolje namjere da to riješi ali ispalo je kontraproduktivno.

S tim da je moj imao dvojicu prijatelja s kojima se redovito druzio, nije bio izolirana biljka, ali to nije umanjivalo zlostavljanje ove grupice, na verbalnoj razini gotovo svaki dan.

Princip makni se, ne slusaj ih i sl. nije palio jer je bio osuđen s njima sjediti svaki dan u razredu 6-7 sati. On bi ih čak i ignorirao ali nisu prestajali, i to ga je baš pogađalo.

Srećom da je imao ovu dvojicu i dobro društvo u klubu, inace bi potonuo skroz.

Preživio kraj OŠ i preporodio se u srednjoj. Sad ima odlicnu ekipu.

Uzgred receno, jedno od te djece je ovog ljeta zavrsilo u crnoj kronici (bez imena, naravno). Koliko god mi je bilo zao vlastitog sina u osnovnoj, sad mi je iskreno zao ovog klinca jer se ispostavilo da je potpuno van kontrole (obiteljsko rasulo, mali je prepusten sam sebi vec par godina...). Skola je za sve to znala ali dok ne radi (pre)velike nerede po skoli, prolazi razrede - sve ok.