Eh, to ti je batina s dva kraja... I ja sam, kao i čokolada, imala kojekakvih iskustava i još više situacija sam vidjela sa strane. Osim toga, nema svaka škola kompletnu stručnu službu. Sretni ste ako nađete ikoga da vas sasluša. S druge strane, najčešće nisu problem učenici nego njihovi roditelji. Sjećam se da je jedan takav pokušavao ravnatelju razbiti auto, jer su njegovog sina poslali na razgovor stručnoj službi. I sama sam se jednom našla na meti tih istih nasilnika. Evo situacije - idem ja doma u ovo doba godine, a pored škole su taman posadili nova mlada stabla. Čopor učenika viših razreda uništava te sadnice, džepnim noževima gule koru... Ja dođem i kažem "pa što radite i zašto to radite???" a budalaši su lijepo noževe okrenuli prema meni. Pokupila sam se. Bilo ih je najmanje pet. Dan kasnije kažem ja to razredniku i ravnatelju, a oni kažu da ne mogu ništa jer se incident nije dogodio u školi nego pored nje. I što sad? Znala sam face, to je bila ekipa +/- godinu dana od mojih sinova u to vrijeme. Ništa nisam napravila.
Bilo je još situacija, čak i gadnijih, do te mjere da sam jednom zvala policiju (jer su sinu ukrali ključ iz hlača za vrijeme tjelesnog, ušli u naš stan i ukrali kasicu u kojoj je bilo par sto kuna) ali odgovor je bio isti - incident se nije dogodio u školi i nisam mogla dokazati ništa. Život nije CSI. Nikada nisam dozvoljavala da moja djeca dežuraju na porti škole upravo zato da ne nalete nekakvi biseri kao onaj tip koji je ravnatelju pokušavao uništiti auto, ali slabo je to pomoglo.