Prekrasna tema.

Ja sam kraljica cmakanja, grljenja, štipanja, kokolavanja riječima... Izjavljujem ljubav više puta dnevno svim ukućanima, i apsolutno me ne dira ide li im to na živce ili ne. To je moja potreba.

Ovi moji muški sve kao bježe po kući, a kad ih uhvatim u klinč prave se da sam dosadna i naporna t ali vidi se da guuuštaaaajuuu...

Valjda žele da se trudim oko njih a oni će, eto, popustiti jer moraju.

Kao malu obasipali su me ljubavlju, i djelom i rječju.
Mojima djela nisu dovoljna, trebaju biti potkrijepljena riječima.

Najtužniju rečenicu koju sam čula u životu je rekao mm (kad je vidio moju hipersenzibilnu obitelj): zašto se vi toliko grlite i cmačete, mene mama nikad nije grlila pa sam opet dobro ispao. Uh, dug je bio put do zalječenja rana iz djetinjstva