Citiraj Storma prvotno napisa Vidi poruku
Ljubav je nešto što teče kroz mene i prelijeva se na svijet oko mene i sve koje volim. Iskazujem je na sve načine, riječima, maženjem, djelima, načinom na koji pričam sa ljudima (i životinjama, i biljkama, nekad stvarima, i pojavama, što reć), hranom koju pripremim za druge, sitnim znakovima pažnje, tetošenjem. Kažem svima koje volim da ih volim, prijateljima koji su zatvoreni, ljubazna sam i ta pozitiva mi je fantastičan osjećaj. Cure znaju reći da sam (druga) mama i nećaku i nećakinji, i mačkama, puževima (i svim životinjama koje naiđu) a i biljke vole živjeti ovdje, još ni jedna nije uginula osim jedne kojoj su mace raskopale zemlju i nekoliko puta upotrijebile kao wc dok nisu naučile da se to ne radi :D

Ima dana kada me kralježnica boli i tada sam ozbiljna i pomalo neraspoložena i ta bol nekako uspori prelijevanje (pretpostavljam jer tada liječim sebe) no i dalje mi je sve ok. Ima dana kada vučem za sobom olujni oblak i kujem destruktivne ideje no onda me prođu i opet sve volim

Curama govorim da ih volim, mazimo se, no nekako ta ljubav najčešće dođe do izražaja kada sam ljuta (ili one) jer unatoč disbalansu između nas i dalje se osjeća. U nekom periodu im je bilo važno znati da ih volim čak i kada sam ljuta, čak i kada one nisu savršene ili rade nešto što ja ne odobravam, i kada su shvatile da je to tako, nekako su... dobro. I zato mislim da je osjećaj da si voljen i prihvaćen možda najvažnije što možemo dati nekome. NIje toliko važan način na koji ćemo ga dati. Moje "preplavljivanje" zna iritirati ljude :D
Storma, prekrasan ti je post, baš se osjeća ljubav u njemu.

Da sam ja netko, dozvolila bih ti da tim preplavljivanjem iritiraš cijeli svijet