konkretno, prenosim što je dotična mlada mama rekla - dečkić je povuko nešto sa stola, ili se diže na noge pridržavajući se za police ormara pa joj ruši knjige i slične nebuloze...
Ma, mislim
Pitamo mi nju zašto ne makne knjige do kojih on može, a ona kaže da ne misli ona podređivati svoj (HALO - SVOJ!?) stan djetetu. Pa kaj ga je onda rodila!?
Kao što neko već reče - nisu sve mame da budu mame!
Druga mama bebačicu i pljusne samo zato što se dere, a dere se zato što je sama u kinderbetu a mama puši na balkonu i ona nju sad ometa. Kao - do sam je bila dobra u krevetu, a od kad se počela dizati je nemoguća. Zlo mi je od takvih komentara i neznam kak ju uopće nije sram tak nešto podijeliti s nama.
Neki dan šećemo i bebachica joj se dere u kolicima. Ona ne trza već i dalje vozi. Nakon našeg napada da digne dijete koje btw već relativno stabilno hoda i vjerojatno joj je dosadilo sjedenje u kolicima, ona spusti dijete na pod da se drži za kolica i zapali cigaretu metar od nje. Mala svom težinom padne na facu, mama ju digne, a mica mala tako tiho počne plakati i jecati da mi se srce paralo. Mislim da se nije jadničak mali ni usudila zaplakati jer zna što slijedi vać je samo tiho, skoro nečujno jecala i samo su joj suzice kapale. I sad kad se sjetim sva se naježim.
Savjet iz novina-Udariti dijete po guzi!!!
Odgovori s citatom
Vishnja prvotno napisa
ali ćeš barem znati da si pokušala.
