Draga Lucija85,

potpuno razumijem tvoj problem. Naši azoo muškarci su jako tvrdoglavi. Sve sam to prošla i dalje prolazim. Prvo je trebalo vremena da ga nagovorim da odradi spermiogram (tražio je da pokušavamo barem tri mjeseca prije nego ga odradi), kad smo odradili spermiogram i suočili se sa dijagnozom, bio je potpuno pogubljen i za njeg je svijet stao na tu temu: ne može imati djecu i gotovo. Onda sam se opet aktivirala i zahvaljujući forumašicama pronašla šta se sve dalje može odraditi. Odradili smo tesu, pa micro tese, na žalost nismo došli do plivača. Nakon toga slijedi velika borba. Prvo nije htjeo sperm hope, pa ga je nekako počeo piti, ali sad neće da radi kontrolni spermiogram, u fazonu: nema svrhe. Na pomen donacije i usvajanja je prvo odmahivao glavom i udaljavao se po par dana od mene, a onda je rekao da pristaje na donaciju, ali tek kad finansijski uslovi to dozvole. Kako se to približava on počinje sa nekim drugim planovima u kojima postupak nije uključen, čini mi se da je samo dobijao na vremenu. Treba ih razumjeti i podržavati, ali nekako mi se čini da možda i griješimo što ih previše pokušavamo zaštititi i ne povrijediti jer time povrijeđujemo sebe. Možda treba učiniti kao što mi je jedna draga forumašica napisala: postaviti im ultimatum da se odluče! Ti ćeš sama odlučiti šta treba uraditi, a ja ti od srca želim da ga uspiješ nagovoriti za dalji postupak.