 |
|||
Pa i to isto - situacija u državi je takva, da pitanje dali bi nešto uopće našla. ne nitko joj ne nudi nikakav posao. eventualno jojn se nudi nešto što bi preko neta radila, ali momentalno nema vremena niti za to, a i to joj nebi odmah počelo donositi neke zarade, pa bi vjerojatno opet bila popljuvana..
a šta radi da toliko nema vremena, ne kontam
ma, u stvari se slažem sa sirius, bzvz mi je sve ovo, čitam, i na kraju me povuče za jezik, a bezveze.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 21.05.2014. at 12:17
Pa nek potraži posao... Nije loše probati. Lijepo je Trina rekla - to bi možda bio način da učini nešto za sebe i svoju dušu. Samo mora biti svjesna da nije lako dobiti posao. Ako si financijski neovisan, jednostavno imaš drugačiju slobodu razmišljanja i to je sve.malenaaja prvotno napisa
A što se tiče nezadovoljstva - ne znam za druge, ali znam da bih ja završila na psihološkom savjetovanju da moram sjediti doma iz ovog ili onog razloga... Uostalom, to mi se i dogodilo. Rad je terapija, bez obzira na financije, a financije su lateralna korist.
Sretno!
Khmmmm... Mislim da sve mi (tu podrazumijevam nas koje smo zaposlene isto) znamo koliko je zahtijevan posao kućanice, majke, domaćice, kuharice, kako god želiš...
Gle, s aspekta žene u zrelim godinama koja je u braku preko 22 g. (što je fakat veći staž) mogu ti reći sa sigurnošću da se u životu SVE mijenja. I to u svim smjerovima.
Dugo godina je MM zarađivao jako puno (ja sam isto oduvijek radila, da se razumijemo) i gundrao svojedobno zbog posla kakav si opisala da ima i taj čovjek, te meni predlagao da dam otkaz i "budem doma i brinem se o djetetu" jer je on stalno na putu ili stalno na poslu i nikad ga nema, a ima dovoljne financije.
Mogu ti samo sa sigurnošću reći da sam puno, puno puta došla u napast napraviti to; posebno kad sam imala probleme na poslu ili bi dijete bilo dulje bolesno i sl. (već bi me i sam pogled kroz prozor zimi ohrabrio na takav čin, posebno u 4,30h ujutro kad je vani 1 m snijega!). Sada ti sa mogu reći da sam jako, jako sretna (a i mm samnom) što to nikada nisam učinila i što sam zadržala svoj mali, loše plačeni posao.
Naime, u međuvremenu smo dobili još dvoje djece, razboljeli su mi se majka i brat, tako da uz kuću, posao, 3 djece i psa imam i 2 invalida na brizi svakodnevno. Pored svega toga, razbolio mi se muž teško, a kako je posao bio vezan usko uz njega, a on ga zbog svoje bolesti nije mogao raditi (završio čovjek u bolnici na par mjeseci), tako nije bilo niti te "velike" zarade i posao se ugasio. Eto, tako smo ostali mi svi na mojoj maloj plaći, maloj ali mojoj i redovitoj.
Volim sebe zato jer radim još više, iza mene stoji pune 23 godine staža (rano sam počela raditi), osjećam se korisnom, biti u radnom okruženju je zdravo za psihu i iako je puno puta teško prelomiti u sebi ono nešto što nas vuče da ostanemo doma, nije to uvijek dobro. Dok sam bila doma za 3. dijete skoro 3 godine (a dakle nisam bila bez svojih financija) osjećala sam se baš onako, čudno, udaljeno od svijeta, neznaš ni koji je dan ni koja godina.
Odraditi doma kućanske poslove poslije posla - to sve ionako radimo, nije nerješivo...
A s osobom koja ima bilo kakve ovisnosti, posebno ovisnost o kocki, nebih nikako planirala dulju budućnost na način da samo jedan od nas radi. To je isto hazard.
Posljednje uređivanje od winnerica : 21.05.2014. at 12:23
a šta radi da toliko nema vremena, ne kontam
ma, u stvari se slažem sa sirius, bzvz mi je sve ovo, čitam, i na kraju me povuče za jezik, a bezveze.
e ja te neću popljuvati,ona nema vremena jer ima izbora...da nema izbora našla bi vremena. I možda joj ne bi košulje uvijek bile popeglane,ni prašina pobrisana al navikla bi se jer bi morala.
Ma znaš, ima tu istine... Tko želi nađe način, tko ne želi nađe si izgovor. Ja da ne želim imala bi izgovora masu, te 2 invalida, te daleko posao (drugi kraj grada, pa djeca u 6,15 ujutro ostaju u vrtiću), te vani hladno, te vani kiša, pa vrućina...
A ovako kad nemam izbora ustajem u 4h ujutro, napravim poslova po kući (mama i brat - jelo, nama kuhanje, suđe, veš, smeće), prošetam psa, dignem djecu za vrtić i otfuram ih u vrtić, odem na posao, odradim svoje, dođem u vrtić po djecu, odem s njima u dućan, odem doma dati mami i bratu jesti, s njima i djecom se pozabavim, pa odem do muža u bolnicu, pa nazad doma.... Aaaaa... dan je zapravo jako dug (ili kratak) ako to želiš ili moraš tako organizirati.
A ona pere, kuha, čisti, brine se o zahtjevnom i često bolesnom trogodišnjem djetetu, planira nabavke, planira svoju malo zahtijevniju ishranu, ne spava dobro, što zbog djeteta, što radi svojih briga i depresije - i uza sve to jako je puno sama sa djetetom i mora biti fit sve to odraditi. I ne čisti pretjerano i precjepidlačivo - onolko kolko može i stigne uz sve druge obaveze. Mislite da je ona u biti nesposobna????
winnerica svaka ti čast!!! otkud ti tolko energije za sve to? i kako nisi duhom pokleknula uz sve te probleme? i kak izdržiš takav tempo, a vidim da imaš malo više godina od moje kume.
Ovo je jako dobar savijet iz prve ruke i valstitog iskustva kako se u trenu život može okrenuti. Godine, iskustvo, život sam po sebi te stvarno poduče nekim stvarima, treba to nekad poslušati ili barem razmisliti o tome.
Wnnerice, naklon do poda.
Svaka ti čast. Ja vjerujem da bih i ja tako sve stigla da se dobro organiziram, ali sigurno ne bih bila toliko vedra i pozitivna.
Tolika ekspeditivnost bi mi ubila radost, što mi nije na čast.
Posljednje uređivanje od Jurana : 21.05.2014. at 12:41
Ako je zena u depresiji, a moguce da zbog situacije i bolesti -je.
Tada ne cudi da nema energije za kucne dnevne obaveze , a gdje ce jos i posao traziti?!
ponavljam , forum je kriva adresa za traziti pomoc. Ozbiljni problemi su u pitanju, a ne koji prasak za ves kupiti.
pa jel onda moja kuma ispada nesposobna, odraditi sve te životne zadaće? Možda jer je u depresiji?
Ne radi se tu o sposobnosti...
Ponekad je teško napraviti korak izvan ustaljene staze (a to nam je često svima potrebno).
S druge strane, depresija može biti gadna prepreka za nalaženje posla. Možda bi ipak prvo trebalo potražiti stručnu pomoć, bar jedan razgovor, barem sa liječnikom obiteljske medicine, da se vidi što dalje. Čovjek koji je bolestan ili koji se općenito ne osjeća dobro prvo mora ukloniti uzrok svoga jada.
Ja ne poznajem tu ženu pa je ne mogu ni savjetovati. Mi tu možemo samo lupetati o svom viđenju stvari na temelju 2-3 rečenice, a to se uglavnom svodi na naša iskustva iz naših života. Nema to veze s ovim... Kojim pravom da sad netko tvrdi da je žena nesposobna? Pa zar su puste tisuće ljudi na burzi nesposobni? Mislim da nije o tome riječ.
Pa ako nema energije niti motivacije , moguce da je to zbog bolesti i depresije.
Winnerica ti je zapravo sve rekla,a i druge. Ona da MORA našla bi vremena i to je činjenica. Puni je žena koje imaju zdravstvenih problema i zahtjevnu djecu. Moja poznanica uporno traži posao jer joj je dosta kuće,ali sad nedavno nije imala vremena otići na razgovor za posao.
Mi smo doma na laganijoj juhica i lešo meso ishrani većinom,zbog mojih par dijagnozica na želudcu. Kad radim,potrudim se ispovraćati prije posla dok djeca spavajuali uglavnom prehrana pomaže. Dosta se ručka može i zalediti ako se traži dodatna ušteda vremena. Uglavnom winnerica je dosta toga rekla. Nemislim da ti je prijateljica nesposobna,niti da sam ja sposobnija,ali je razlika što ja MORAM na posao
Mislim da bi trebala počet raditi,tu bi imala neko svoje vrijeme,makla se od svakodnevice koja ju očito bude "pojela" ako tako nastavi.
Znam da je teško sad birat poslove,pogotovo ako ne misli tražit u struci...ali,nek se pokrene.
Mali je ionako u vrtiću.Neznam o kakvim se bolestima radi koje spominješ,al da je nešto teže,vjerojatno ne bi bio u vrtiću.Karikiram..
Ni čudno da je i sama oboljela,od svega toga stresa...ja samo dok čitam,lovi me neka tjeskoba i sučut prema nesretnoj ženi.
A i ovo,ovo je problem koji mora riješiti,a neće ga riješiti tako da se prepusti situaciji.
ja ne bi o konkretnom slucaju
ali mi je DIVNO sto u nekim zemljama mozes raditi u odredjenom postotku kada imas dijete: primjerice ja cu ove godine raditi 50% radnog vremena... placa ok, stignes biti "uzorna" kucanica i jos ides u "drustvo"... ajme divote
Pisala sam već na forumu o sebi i svojoj stituaciji prije par godina. Gle, nisam ja i moja situacija nekakvo pravilo; doduše moja situacija je opisom blaga, a zapravo i ekstremno teška, tako da i nije sve za pričati... Ono što sam željela reći je da se situacija može izokrenuti iz najbolje moguće posložene u onu koja je ravna nuli (evo, pogledaj npr. poplavljena područja; do prije par dana imali su ti ljudi normalan život, sad su bez ičega). Osoba koja ima dijete nema pravo dovoditi tu u pitanje svjesno budućnost i egzistenciju djeteta i to je za mene šlus! Dakle, ako ona ima psihičkih problema zbog depresije i/ili situacije u kući - pravac k liječniku! Takva niti s djetetom ne može funkcionirati!
Odakle mi energija?! A tko me pita odakle... Nemam vremena ni razmišljati odakle, eto sretna sam da hodam po svijetu i da me zdravlje služi da mogu brinuti o onima o kojima moram i želim brinuti. Mogla sam pasti, sjesti i plakati, kukati, zavijati, cendrati - bi li to riješilo i poboljšalo moje stanje, zdravlje ljudi u mojoj obitelji, financijsku situaciju?! Eto, zahvaljivala sam nebesima što sam bila dovoljno mudra da ne napuštam posao nikada i to mogu preporučiti svakoj osobi. Nije čovjeku uvijek baš ugodno na poslu (u 23 g. staža i s 41 g. života se čovjek nagleda svakakvih čuda), ima i teških trenutaka, nije lijepo niti rano buditi djecu (ja npr. već u 5,30), ima puno teških situacija ali posao ne radimo uvijek radi novaca, neki puta te i život nagradi preko posla, vjerovali to ili ne u ovom trenutku... Eto, ja na poslu barem u miru 1x dnevno popijem kavu, puno mi to znači.
ako ima i dijete kod kojeg su počeli znakovi nazadovanja, ono bi joj trebalo biti prioritet da potraži stručnu pomoć..ja sam mjesec dana cmizdrila doma zbog nepravde u svijetu pa sam otišla na razgovor kod psihologa i bilo mi je lakše. jer me moje dijete treba stabilnu i normalnu.
u obitelji imam osobu koja boluje od depresije i dobro zanm što je to i kakva joj ta bolest može biti kočnica..ali bez terapije i pomoći nejde drugačije.
čovjek treba uvijek krenuti od sebe, promijeni ono što možeš, što ti se ne sviđa...teško je ali jedini način.
sve mi ovdje, bar velika većina, su mame koje kuhaju, peru i peglaju...i rade...takav je život...prilagodiš se i živiš
Žužy i ona sam je jako tjeskobna i nesretna i ajde drago mi je da neki od vas suosjećaju s njom i da ju nisu svi popljuvali u smislu da je lijena i neradnica. Ona je tako nesretna, a u biti voli svog muža, on nju voli - to je bila takva ljubav, da ti pamet stane, obožava svoje dijete....a jel se može naći u hrvatskoj posao sa pola radnog vremena?
ova zadnja rečenica je toliko istinita. nakon povratka na posao a dok su djeca bila mala, jedino mjesto gdje sam mogla popiti na miru kavu je bio posao.
moja mama je bila kućanica, i baš zato, nikada i to baš nikada, ja ne bih bila kućanica.
e da, i ja mislim da bi ovu temu, dok gos se priča o trećoj osobi, stvarno treba zatvoriti.
malenaaja, kolikogod ste vi dobre prijateljice, ti sigurno ne znaš sve, osim ako ne pišeš o sebi po imenom kume. A da ne velim da će ti jednom vjerojatno i zamjeriti preveliko upletanje u njen život
jaaaako smo si dobre i opet ponavljam, ona me molila da pokrenem ovu temu, jer ona nema vremena, a ni volje piskarati ovdje.
Jao, ti kao da opisuješ dio mog razgovora na poslu
Pričam ja dakle na poslu nešto tako o svojim obavezama, cure komentiraju da otkud mi još snage za šale i sl., a ja odgovaram da mi je na poslu super jer: stranke me zovu gospođo, po meni nitko ne skače niti ne slini, imam pravo na pauzu, na wc odem nesmetano, ide mi radni staž i zdravstveno, neki puta bude i manje posla, a još mi za to sve daju i - novac
meni je žao nje, jer čim joj je dijete krenulo u vrtić, odmah su ju svi dočekali na nož - kao da je ona sad odjednom preko noći postala sponzoruša. Da šta sad ona čeka s poslom. Svi valjda misle kak je njoj sad super kad je dijete u vrtiću, a njoj je zapravo sad još veći kaos u životu. a i nije dijete stalno u vrtiću zbog bolesti - evo baš ovih dana je opet doma zbog bolesti.
eh, da bar jest situacija u državi takva da samo trebaš odlučiti da hoćeš raditi i odmah dobiješ posao.
A gle, sa aspekta zaposlene mame meni je fantazija da plaća vrtić u kojem joj dijete ionako slabo boravi, a ona sjedi doma i vjerojatno ne misli raditi (i traži izgovore). Osobito ako je dijete tako boležljivo kao što ti opisuješ.
S druge strane mi je još veća enigma kako je nezaposlena (tj. samo jedan zaposleni roditelj) uspio dobiti mjesto za dijete u vrtiću, posebno ako su u Zagrebu, dok su tolika djeca gdje su oba roditelja zaposlena ostala neupisana.
Eto, kad je u komi nek se zapita koliko su u komi druge mame koje moraju raditi, a s djecom nemaju kamo i nemaju vremena biti u komi.
Rekla je moja pok. baka da se neke žene vole uspoređivati prijepodne s onima koje idu u popodnevnu smjenu, a poslijepodne s onima koje su došle doma s posla...
Inače, tema i jest za ključ.
Posljednje uređivanje od winnerica : 21.05.2014. at 13:19
Adiomare pa o tome i pričam - nju svi na nož stavili kao da se poslovi u državi nude na izvolte!
Radi se o privatnom vrtiću gdje nitko nije pitao i tražio da oba roditelja budu zaposlena. A dijete su odlučili dati u vrtić da se socijalizira s drugom djecom. I nisu iz zagreba.
Meni je bitan nedostatak inicijative kod osobe. Eto, nema vremena ni sama otić na forum, moš mislit...
Podsjeća na staru narodnu: traži posao, a moli Boga da ga ne nađe... Kako misli naći posao ako ga niti ne traži, tj. još razmišlja o tome da bi možda (ne našla) nego ostala doma zauvijek...
Posljednje uređivanje od winnerica : 21.05.2014. at 13:21
malenaaja, mi smo se krivo razumijele. nije isto tražiti posao i ne naći ga, i ne tražiti posao, pa se izgovarati da ga ionako nema.
ali htjedoh reći da je i tako bezveze pričati o toj njenoj situaciji, jer taman da i ovog trena poželi raditi, nije da se posao nudi na izvolte.
i oni što predano traže i mole Boga da ga nađu se namuče, jelte.
Pa jel napisala barem jednu molbu? Nazvala nekoga? Dogovorila razgovor?
Dalje - pola radnog vremena obično dobiju osobe koje su ranije bile zaposlene na puno radno vrijeme, pa poslije porodiljnog rade pola radnog vremena. Ali možda sam u krivu - nisam imala takvo iskustvo...
ja bih bila kućanica i jesam većinu vremena. Ima godina kad puno radim i godina kad uopće ne radim i sve između - zavisi kolika su mi djeca i kakva mi je trenutno dom/obitelj/posao računica. -uvijek kad sam morala našla sam odmah posla i uvijek kad sam morala ostati doma ostala sam doma. Uživam i u jednom i u drugom sve više jer ne znam što mi život nosi i treba cijeniti ono što sad imaš. Rizika ima na obje strane. Ona stara tema prednosti i mane. Nema čarobnog riješenja - svatko mora za sebe izračunati vuk.koza.zelje-čamac. Prioriteti, prioriteti, prioriteti. Moji su: Krov nad glavom, kruh na stolu, male bebe, zdravlje, brak, veća djeca, kućne obaveze i tek onda osobne preference i ambicije, rekreacija i zabava. A sve se to preslaguje ovisno o potrebama. MM i skačemo tamo gdje treba s ciljem da smo zajedno i da sve bude zbrinuto. Znam ja žene koje su se razboljele od žongliranja stresom karijerom i obitelji i one koje su se razboljele od izolacije i toga što sukao kućanice preuzele na sebe svu brigu o užoj i široj obitelji s hrpom ponižavanja okoline. Žena mora vidjeti s mužem što je za njih najbolje i onda otrpjeti loše strane s mirom, a u dobrima guštati, što god odlučila, a komoentare dobronamjenika na ignore
Za kocku se slažem - u bračno savjetovalište- nek to netko ima pod kontrolom
Pa jel ona hoće ili neće raditi?
Prvo pišeš sa ona ne želi raditi, ali ju svi tjeraju, a poslije navodiš i čitav niz drugih (znatno ozbiljnijih) problema od puke želje za radom/neradom... meni tu nešto fali...
od razumile i razumjele ispade - razumijele
Slažem se... Zato je forumska komunikacija krnja - nemamo sve podatke koje bi trebali da bi se sastavila cijela slika.
O.k., ali i dalje ga plaćaju, zar ne?! A dijete je doma jer je boležljivo. Znaš, socijalizacija je moguća kroz razne načine, posebno za tako malo dijete, ima parkića, igraonica, knjižnica... Ja sam tamo vodila moje cure (razlika između njih je 17 mj.; jedna ima sad 5, druga zamalo 4 g.) dok sam bila na porodiljnom - isto da se socijaliziraju i da vide druge ljude i mjesta... Sorry, meni se više čini da bi se mama trebala socijalizirati.
Pa ona bi ostala radije doma i da kad si malo sredi taj kaos i kad dijete prestane pobolijevati toliko (jer ga nema ko paziti dok je bolesno - jedino ona) da onda pokreneneki posao preko neta - ona bi najradije od doma radila nešto. E da, i zaboravila sam napomenuti jednu još jako važnu stvar - u svom ovom njihovom životnom kaosu - muž ju nagovara na još jedno dijete!!!!!!!!
Di se nađe posao preko neta, pa jel to postoji uopće. što misliš da nebi svi nezaposleni radili preko neta ili taj posao od 4 sata? ne živimo mi u Švicarskoj, nego u Hrvatskoj.
Meni se čini da bi tu na prvo mjesto trebalo doći rješavanje problema sa zdravljem i u braku. Mogu shvatiti da je demoralizirana i ne traži joj se trenutno posao. Ali morala bi riješiti problem depresije koji očito ima. Jer dijete je tu.
Nekako mi je djetinjast taj stav i kod nje i kod tebe, bar ovako preko foruma (može biti i da sam u krivu): joj, toliki problemi, svi je napadaju, posla ionako neće naći, u depresiji je, ne može ništa, nema snage...
Nije mi zapravo jasno u koliko je ona teškom stanju, ali zašto prije svega ne potraži stručnu pomoć? Tu nema i ne smije biti ne mogu.
ma, prestrašno! stvarno kaos.Pa ona bi ostala radije doma i da kad si malo sredi taj kaos i kad dijete prestane pobolijevati toliko (jer ga nema ko paziti dok je bolesno - jedino ona) da onda pokreneneki posao preko neta - ona bi najradije od doma radila nešto. E da, i zaboravila sam napomenuti jednu još jako važnu stvar - u svom ovom njihovom životnom kaosu - muž ju nagovara na još jedno dijete!!!!!!!!
potpis pod pomikaki - od te kuknjave nitko nema koristi... A ak je zapravo odlučila i ssmo joj treba da se izventilira nek ode s tobom na kavu ili trčati, ne vidim kako joj ovo pomaže
DA li mogu imati još djece - to tek nije tema za forum preko treće osobe. Ako je do zdravlja nek ide doktoru, ostalo mora sama i s mužem, a tek onda forum
A ne želi običnom psihijatru jer je svijesna da će ju staviti na antidpresive, a ne želi se zakačiti na to. A za privatne psihoterapije nemaju novaca. a šta je onda i njezin muž bio djetinjast kada je svojevremeno brijao u svojoj glavi da bi bilo najbolje da ona bude kućanica?
I ja sam htjela ovo napisati ali u ironičnom tonu, ne znam što si ti mislila. Po meni je ovo pizdrarija, ne kaos. Žena se teško nosi sa svakodnevicom, dijete joj je boležljivo, kao i većina djece kad krene u vrtić..muž radi, htio bi još jedno dijete..očito njemu sve štima. Problem s kockom je jedina stavka vrijedna spomena. Sve ovo ostalo su gluposti
mislila sam isto što i ti.
To kako ti pišeš postove zaključak je da nema riješenja- sve je grozno. I psihijatri i posao i kućanice. Pa ne može biti. Da psihijatri samo pripisuju antidepresive ne bi išli u školu nego bi samo slali ljekove poštom iz neke agencije. POstoje i psiholozi i savjetovališta razna i on line i krizne linije - na Telefončiću ima psihologa pa nek krene od tamo uputit će je ljudi. Treba malo povjerenja pokazati životu i smiriti se- sve će biti u redu
XTreba malo povjerenja pokazati životu i smiriti se- sve će biti u redu
e, baš sam pisala ovako nešto, ali mi nestalo...
ne razumijem koji kaos? jedini problem je kocka, ali očito nitko od direktno uključenih ne misli da je to problem.
ja bih sad baš raspravljala o tome jel da idu il ne idu na drugo dijete.
Pravila pisanja postova
