Drage moje,

ja razumijem sve reakcije, jer sam i sama "zbrčko" i u ovih 6 godina sam sve faze prošla - i to da me baš bilo briga jer sam a) ili se bavila jednom drugom svojoj boljkom koja nosi puno više fizičkih kroničnih boli i "psihopatnje" ili b) bila uvjerena da će uspjeti prirodno i odugovlačila sam s IVF-ovima, dijelom i zbog straha da mi se osnovna bolest ne pogorša (vezano na neplodnost moja je dijagnoza "idiopatska neplodnost" uz par "sitnica" - sedlasta maternica, malo zbrčkani ciklusi al bez dijagnoze, muž malo lošiji spermiogram itd. pa kao ima nade i za prirodno - sad inspirirana s algoritmom istraživanja autoimunih problema koji sam naučila od Tigy krećem i u tom pravcu pa možda što tamo nađem konkretnije kao uzrok), i to da sam bila ljubomorna na sve kojima je zdravlje općenito, a zatrudnit i rodit posebno "piece of cake", i to da sam bila ljubomorna na one kojima je IVF uspio iz npr. 1. pokušaja ili inseminacija, do toga da su mi i IVF djeca i trudnice i sva druga djeca i trudnice gušt i veselje i inspiracija (trenutna faza )....

Mislim da je zdravlje i unutarnji mir najvažnije svakom čovjeku i to je samo po sebi "čudo života" i svaki čovjek ima svoj posebni "ključ" kako doći do tog stanja, a nekome dođe još "čudo II" (bebač) to je fakat super...