Ovdje ne pričamo o običnim trudnoćama nego o IVF trudnoćama, po meni je to različito. Kao što sam ranije rekla, meni su ti "stvarni dokazi" pomagali da pobijedim pesimizam i skepticizam. Aleksandri ne zamjeram na njenim osjećajima, samo su mi bili čudni i posve me iznenadili. Jer znam kako smo se ovdje na forumu radovali IVF trudnoćama i poslije djeci, pa sam mislila da je tako i u stvarnosti. Ipak mi se čini da se još uvijek više ljudi raduje IVF djeci u čekaonici, nego što ih bole (puno više). Pa mi je malo neprimjerena njena autoritativna uputa ljudima u takvoj situaciji kako inkognito pokazati bebu doktoru.