Uh... Ali, na kraju, svak nešto ima, a nešto nema, svakom nešto lako dođe, a nešto teško. Ovo me podsjetilo na nešto. Sjećam se jednom stojimo mi na semaforu u našem klimatiziranom karavanu, a na semaforu Romkinja, vise po njoj djeca, i prosi. I gledam ja nju kroz staklo auta - i mislim se koliko smo blizu, samo nas staklo dijeli, a svjetovima daleko. Njoj je moj život, moje s lakoćom stečeno obrazovanje i glatko dobiveni poslovi SF, a meni njena djeca i njena lakoća zatrudnjivanja i rađanja, njeno zdravlje, ništa manji, ako ne i veći SF. I mislim se, pa Bože moj ili viša silo, pa što nisi ovo pravednije uredio - kad ona već ima djecu pa daj joj mog karavana i sve moje. Ili daj meni djecu. Nego ti ovako, nepravedno, a onda se poslije pitam što je pravedno, a što nepravedno, ali to je već neka druga priča....storiatriste prvotno napisa
To nam je u prirodi, zavidni smo kad drugi ima nešto što mi želimo a ne možemo dobiti i još ako to dobije bez imalo truda i odricanja
 |
|||
Odgovori s citatom