Imala sam svakakvih faza,nikada nisam bila tip žene koja samo misli o djeci i želi pošto poto dobiti djete,čak mi nisu ni sva djeca bila slatka(nisu ni danas )u takvoj fazi nisam baš puno patila za djecom ni bila ljubomorna na trudnice iako smo već tada znali da ćemo jedino pomoću IVF-a moći imati djete dok je MM tip koji je uvijek znao sa dijecom i njega je njegova dg užasno pogodila i nikako nije mogao se pomoriti sa činjenicom da neće imati djece,onda sam bila u fazi šta ima veze da ni nemamo djece sada sam uvjerena da je to bio obrambeni mehanizam na bol koja bi se javljala kad bi sa prijateljicom razgovarala o tome.A sada ni sama ne znam u kojoj sam fazi ne znam dali sam ljubomorna ili tužna zašto nisam ja ali znam da u meni raste sve veća želja za djetetom i mislim da je to moj uspijeh pa makar i ne dobili dijete.