Otkad smo dobili bebicu, nekako sam tv počela doživljavat kao uljeza u stanu koji mi samo odvlači pažnju od stvarnog života, a bebicu kao najvrjedniju moje pažnje i aktivne pozornosti, prisutnosti duhom i tijelom. Zamolila mm-a da izbacimo tv, i evo nas - bez tv-a već mjesecima! I mogu vam reći da mi je baš lijepo tako!
Ima vas još koji nemate tv?
Baš bi voljela da se pobrojimo!
I da ne ispadnem nenormalna!