Ja sam se bojala iste stvari, ali pokazalo se da nije tak strašno kak sam si ja zamišljala. Moji nisu ljubitelji fb-a, a s interneta više vole gledati filmove (duge i kratke) što je neugodno činiti dulje vrijeme na malom ekranu. Brzo su se okanili. Mislim da je vrijeme radnje bilo pretprošlo ljeto, tek je stariji sin imao smartphone, mali još ne, ali zlorabili su obojica taj jedan. Mi smo ih pustili (jer nismo mogli ograničiti, bili su sami doma), ali brzo su odustali. Shvatili u praksi da je mobitel SERVISNI uređaj, a ne igračka.
Inače, može se konfigurirati zaštita (odabereš sadržaje koji nisu dostupni) ali ne znam točno kako ide, moji nisu baš zlorabili pa mi se činilo da nije bitno, ali susjed mi je pričao kako je zabranio pristup stranicama sa pornografijom, kladionicama i slično, pa se vjerojatno može i igrice staviti na taj popis. Ne znam detalje.
Klincima je sve to uobičajeno jer rastu uz tehnologiju. Baš jučer je moj E. pitao gdje su naši stari mobiteli... Ja izvukla svoj stari Siemens (2004 ili ranije, čak ni ne znam - još radi iako mu je punjač na izdisaju, cvrči), pa onda neki mm-ov LG koji ima touch screen ali nema wifi. To je bilo sve jer su dva nepametna Samsunga neslavno završila.
Dijete je sve to osposobilo, uspoređivalo karakteristike (kakva je kamera ako uopće postoji, kakva memorija, koji ima bluetooth, koji nema...) + našao je na LG-u neku igru s mumijom (nije mrežna, nego skinuta s VIPovog portala za neke sitne pare) i to je bilo to. Dobro kažu cure - igrice su više igrali dok je mm imao smartphone, a oni ne. Tada su se doslovce otimali za to. A sada - ma ništa, fakat tu i tamo odu na internet pogledati ono što ih zanima, npr. raspored pismenih provjera, norvešku prognozu i slično. Imali su minecraft na mobitelima, ali im je superbrzo dojadilo jer je mali ekran. Radije sjednu za računala i odigraju pol sata s prijateljima + povežu se na skype, ali otkad je mrvicu toplije, provode popodneva na rolama i biciklima, manje ih zanimaju ekrani.





).
Odgovori s citatom