Kod nas su vrtićke priredbe bile mrak i u odnosu na njih ove školske im nisu ni do koljena. Za vrtićke bi tete izabrale neku temu i tokom dva tri mjeseca ih pripremala. Recimo jedne godine su odabrali par zemalja i uz pripremu za priredbu radili su i raznorazne druge aktivnosti vezane na tu temu, čitali, crtali ...
Uglavnom sama priredba bi bila vrhunac i ono što me je uvijek najviše oduševljavalo, naravno osim izvedbe moga djeteta

je da su uspjele svakom djetetu dati njegov trenutak na priredbi i bez obzira koliko je tko bio tih, sramežljiv blistao je u tom trenutku.
A kod školskih najveća zamjerka mi je pretjerano veliki broj točaka polaznika glazbene škole. Poneke godine imam osjećaj da je cijela priredba produkcija glazbene škole. A ja sam došla vidjeti što djeca u školi sa svojim profesorima rade, a ne na izvanškolskim aktivnostima.