Citiraj Yummy_mummy prvotno napisa Vidi poruku
Sreco, mislim da postoji neki blagoslov u trenutcima tuge jer nas ona uci zahvalnosti. Zahvalnosti na nasim kcerima. I one zene koje nemaju niti jedno dijete, tuzno je kad se trudnoca ne dogadja, ali divna je stvar imati pored sebe osobu koju toliko volis da ti je nezamislivo da vas dvoje nemozete stvoriti novo bice kroz tu silnu ljubav koju osjecate jedno za drugo. Mnogi ljudi jos uvijek traze nekoga pored koga ce se tako osjecati...
Potpisujem. Uopće je blagoslov imati voljenog muškarca i obrnuto. Ne mogu zamisliti u kakvom psihičkom stanju bih bila (jako sam krhka) da ga nemam, a kamoli onda ni jedno dijete. Sreća ipak vodi u odnosu na tugu. Bila bih jako bezobrazna i naprasna kad ne bih bila zahvalna. Jedna riječ, a čini čuda. Daje mir...

Evo, sjećam se sad moje braće, imaju preko 35 godina, a voljenu nemaju. Srce me boli, ali dotući će me, ako još i o tome idem razmišljati. Blagoslovljena sam sa milijun blagoslova i hvala Bogu na tome, naročito pri tome mislim što moja obitelj i ja možemo: vidjeti, čuti, mirisati, disati, hodati, trčati, njušiti, osluškivati... bezbroj toga.