bravo cure, svaka čast!
ma i ja se razveselim svakoj trudnoći. stvarno. ali iza toga uvijek malo potonem.
znam da je užasno ružno i htjela bih to promijeniti, ali nejde.
otežavajuće je i to, pošto imam dvoje djece, ljudi me često "nagovaraju na treće".
(tete u vrtiću, pedijatrica, susjede, svi)
i to uporno. a meni bude dosta. nemate pojma koliko puta mi se je desilo da kad sam
rekla da "nama to nejde" da su me ljudi nastavili uvjeravati: "ma kak nebi išlo"
ljudi kad vide nekog s dvoje obično podrazumijevaju da taj može imati djecu kad poželi i koliko poželi.
nedavno sam doslovce rekla da se neću više družiti sa jednim frendovima.
oni su dobili treće i iako znaju da se mi dugo trudimo i da nejde, oni nas ama baš svaki puta kad se
vidimo pitaju "kad ćemo mi?"
i prošli puta kažem ja njima: "u drugom životu", a frendica pita: "pa zar ste odustali?"
ma presretna sam da imam dvoje djece i dajte me pustite na miru!
sad sam vam se malo istresla. sorry