Naknadno sam se sjetila da je ta sjedalica ipak prošla mali sudar. Još dok ju je Miha koristio. Vozila sam kroz kvart brzinom manjom od 40 km/h i unatoč kočenju nisam uspjela izbjeći tipa koji mi je izletio iz sporedne ulice (imao je stop, a nije stao). Pogodila sam ga prednjim desnim krajem u vozačka vrata gdje se spajaju s karoserijom pa su se tako spigala da je čovjek jedva izišao iz auta. Moj je auto prošao s jedva vidljivim oštećenjem. Malo se zgulila boja i odbojnik se pomaknuo par milimetara pa mi je strugao po kotaču kod ekstremnog okretanja volana. Mojim dečkima je trebalo par sati da skuže zakaj struže jer se pomak uočavao tek kod dobrog zagledavanja. A onda su ga na ho-ruk izvukli i nikom niš. Prošla sam bez servisa. Miha je bio u sjedalici kad se to dogodilo, ali jedva da se zdrmao, nije se stigao ni splašiti. Nakon toga su je dvije godine koristili šogori za starijeg klinca kojem su sad kupili booster. U međuvremenu je stradao i stiropor.

No sad me brine jel ta sjedalica ipak neisparavna. Mislim, dio bih zamijenila, ali nova sjedalica bila bi užasan atak na naš ionako stanjeni kućni proračun. Spomenula sam MM-u da bi možda trebalo kupiti novu sjedalicu, ali on neće ni čuti. A ja se brinem. Bogu hvala, nikad nismo imali saobraćajku težu od kršenja svjetala ili struganja boje, a nadam se da i nećemo. No ziher je ziher. Nikad si ne bih oprostila da mi se dijete ozlijedilo zbog možebitnog oštećenja sjedalice za koje sam ja znala.