Turn the page

[Peterlin]

Eh, ja sam izgovorila svoje mišljenje PROTIV "projekta auslander", ali nisam na izvorno pitanje...

Daklem - pokretanje privatnog posla je isto veliki projekt koji zahtijeva istraživanje tržišta, istraživanje propisa, ulaganje itd. Teško je to bez zaleđa (barem jedan član obitelji mora imati siguran posao, ma kako loše plaćen bio, ali nešto što omogućava da obitelji ima zdravstveno i mirovinsko). Tek tada se može krenuti u poduzetničke vode... Umjesto toga može i podrška roditelja / braće / younameit ili prodaja neke nekretnine da bi se uložilo.

Ako ništa od toga nije na raspolaganju - onda je jedino rješenje naći klub istomišljenika (istomišljenica) i da svaka uloži neki manji dio. Dobit se dijeli, ali i rizik... Eto, ne znam, nekako mi se čini da to nije ništa manje komplicirano i rizično od odlaska u inozemstvo. Tamo ne teče med i mlijeko... ne svakome.

[studena]

ma istina ima i ovdje prostora,
ja sto puta kažem da nemam posao ne bi bila gladna,

da dan ima više sati imam ideju za eko vrt, povrće, voće, pekmeze
kozu i kravu za mlijeko, sir
koke, jaja

moja susjeda živi od toga, istina radi od jutra do mraka i nema mora
i izleta

ali živi solidno,
ja imam za sebe i to me zadovoljava

pa recimo eko kozmetika,
pripravci za sunčanje i sl

ovo za masaže isto je odlična ideja,
dobra masaža daleko se čuje a sat je i 150 kn

[studena]

da to je to vertex

[šafran]

Kakvih točno klipova, pa dajte malo opištie kako ide proces kod otvaranja firme kod nas? Znam da je teško, znam i vidim kako se radi tu, a kako tamo, ne u svim segmentima, ali recimo jedan nebulozan primjer sa našim odvjetnicima i poreznom upravom, došlo nam je čupati kosu. Dok s druge strane sa uredom za legalizaciju je išlo sve glatko i sa inžinjerom koji je to radio, ma super čovjek. Od obavljanja posla, do komunikacie, sve je teklo super. Sa ovim odvjetništvom, zona sumraka, majke mi, a i sa PU.

Ovdje firmu nije problem otvoriti, nema klipova i nekih velikih onemogučavanja, administrativnih, ako se na to misli, stvari stvarno jesu definirane, što je, je ali je problem opstati. Porezii davanja su ogromni, minimalni početni kapital također, nije lako, stvarno nije. Prijatelj Irac ima firmu i to u Munchenu gdje je poslovno carstvo Njemačke, i u biti kad podvuče crtu na kraju godine, sam kaže, više je to preživaljvanje, i nije siguran još da li će ključ u bravu, pa opet za nekog ili ne. Dobro tu se sad opet može potegnuti priča snalažljivosti, kompetencije, ovoga i onoga, ali kao bivši kolega u prvoj firmi ovdje gdje je radio i moj muž, bio je cijenjen.

I mi isto nešto razmišljamo o osamostaljivanju, ali krvav je to kruh, barem po pričanju kolega koji rade na projektima kao samostalni. I mnogi, kako oni sami kažu, ipak ne opstanu na duge staze. Pa nismo ni sami sigurni, pogotovo sa dvoje male djece.

[Zuska]

Kakvih točno klipova

Npr. Inspekcija dolazi u firmu koja evidentno posluje po zakonu (ima legalno zaposlene ljude, ne isplaćuje plaće na crno, plaća porez itd.), ali traži i traži, kaže da nešto mora naći. Naravno, nalazi nešto što po nekom pravilniku jest greška (npr. nešto oko papira na kojem pišu godišnji odmori, dakle, ništa supstancijalno) i samozadovoljno ispaljuje kaznu.
Ista priča s drugom firmom, globili je zbog stare mrlje od ulja traktora u dvorištu, nakon što su pregledali sve stavke Zakona o zaštiti na radu i nakon što je bilo evidentno da je firma uložila značajan napor i sredstva da ispoštuje taj Zakon.
Ovo se u mojoj blizini događa nekoliko puta godišnje, firme posjećuju inspekcije i ubiru namet, sami kažu da nešto moraju naći. U isto vrijeme deseci drugih firmi ne isplaćuje plaću, ne poštuje minimalne stadarde sigurnosti, ali ih se ne dira jer imaju vezu, poznanstvo ili su platili.

Imam i klasično iskustvo malog grada, kad su inspekcije hodale po kafićima i tražile račune i cjenike po stolovima, mjerile veličinu fontova...i u uvijek su dolazile u kafiće za koje se znalo da daju račune i da ne daju piće maloljetnicima, i naravno da bi uvijek našli neku sitnicu jer od mora propisa, nemoguće je sve zadovljiti. Kao što se u gradu zna tko nije izdavao račune...samo tamo bi inspekcija svratila na piće, a ne na posao.

Gle, poanta je u tome da nema pravne sigurnosti. Nema šanse da udovoljiš svim propisima jer uvijek ima još nešto, uvijek ima nešto što se može dvojako tumačiti. Dakle, ti čim počneš raditi, ti si u prekršaju. I kad ti dođe inspekcija, ti znaš da će ti nešto naći, mada se trudiš raditi po zakonu.
To nije samo za firme, nego i sve ostale pravne oblike.

[Carmina406]

Ja sam definitivno trenutno u fazi "Turn the page" i to smo krenuli poluludo i prehrabro u cijelu tu priču. Okolina nas gleda sa nevjericom u očima,dio sa strahom,a dio sa divljenjem na hrabrosti. Trenutno smo ok..u fazi smo cca 2mj..novaca imamo isto,a vremena imamo više. Mogli smo valjda biti hrabri jer nemamo šta izgubiti,jer ništa i nemamo

[šafran]

Jesam krivo sam te skužila na prvu, slažem se ovdje sa tobom, i ostalima koji tako misle, to jeste jednostavno stvarnost, i znam da poznaješ, naletala sam na tvoje postove, ali ono što sam ja htjela naglasiti da se jednostavno optika mjenja kad stvarno ćžviš negdje preko granice dulje vremena, nakon početkog nekog ushita, kad upoznaš dobro jezik, počneš cirkulrati, pratiš gospodarska i politčka zbivanja, evo mi smo i putovnice dobili nedavno, sad možemo biti i politički aktivni, ako to želimo, ne samo pasivno promatrati, počinješ jednostavno dobijati drugačiju sliku i uočavati nedostake, nepravilnosti, ozbiljne probleme koji more neku zemlju, to je ono što sam ja željela oslikati malo.

[vertex]

Identična priča s inspekcijom (poreznom) kao kod Zuske, identična. Uz maltretiranja zaposlenih, prijetnje, omalovažavanja...grozno nešto. I nema ti izlaza.
Sudovi ne funkcioniraju. Pokušavaš naplatit veliko dugovanje, na sudu si već 6 godina - nema rješenja. Tko može toliko čekat? Dovoljno da nekog manjeg uništi.
To su samo dva primjera.

[Carmina406]

Vidiš vidiš. Tamo "u firmi" gdje ja radim tisuće i tisuće kn mjesečno prođe na crno,o plaći na crno da i ne govorim i nikada, znači NIKADA nisu dobili kaznu,a bezbroj inspekcija nam je bilo. Tako već gooodinama. Baš zanimljivo

[Zuska]

Inspirirala me šafran, no kako smo otišli od teme, predlažem da se otvori nova tema o tome kako je poslovati u Hrvatskoj ili nešto slično.

Naime, imam potrebu napisati kako, po mom mišljenju, znanju i dojmu, izgleda cjelina hobotnice zvane hrvatski sustav ...

1. Svaka normalna država ubire poreze i od njih financira svoje postojanje i svoje javne usluge. No, kod nas to nije jedino difoltno ubiranje države.

2. Kod nas su inspekcije sredstvo represije. One su janjičari sistema, hodaju okolo i ubiru desetine. Naravno, ne svima, ne pod istim uvjetima. U tome im pomažu propisi koji su opširni, višeznačni, u koliziji...dakle, sami propisi inspekcijama omogućavaju lov u mutnom.
Inspekcije imaju naredbu da ubiru pare jer je to način punjenja proračuna, ali i način na koji se podanike drži u strahu i nesigurnosti jer dolazak inspekcije ponekad znači i kaznu za neposlušnike.
Inspektori pristaju na to jer mnogi o njih i sami od toga imaju koristi. Često su povezani s moćnim i uglednim ljudima u svojoj okolini (vlasnici firmi, političari, sucima).

3. E sad, pravne osobe, obrtnici, poduzetnici i ini da bi nešto radili, od nadležnih državnih službi, lokalne smouprave te drugih tijela javne vlasti moraju zatražiti razne dozvole, propusnice, licence, koncesije, vezove i tako dalje. Tu se lokalna razina pokazuje ključnijom preprekom od državne.
Naime, može sve i ne može ništa, ovisno o tome koga poznaješ, jesi li član stranke koja dominira lokalno (jesi li "njihov"), jesi li bio velikodušan prema onima koji odlučuju i sl. Tu caruje lokalni klijentelizam, nepotizam, familizam, korupcija... (sve se može dogovoriti uz određene uvjete).

Postoji i upgrade odnosa, a to je kad npr. lokalna samouprava dodjeluje koncesije, prostore i sl. po netransparentnim kriterijima, odnosno "njihovima", zna se da je netko dobio to i to, ali nema natječaja, nema objavljenog popisa, nema ničeg. Na ovaj način povećava se mreža ovisnika o sustavu, tu se pojačavaju glasovi.

Treća razina je dodjela poslova na lokalnoj razini - teško da neki uljez može tu upasti, a ako upadne..da citiram frenda iz struke koji mi je, eto, baš jučer rekao: "kod nas građevinske poslove dobivaju "naši", a ako slučajno posao dobije netko sa strane, onda ga se gazi da je to ružno za gledati, od rokova do kvalitete isporuke". I kroz ovo se stvaraju ovisničke mreže, ja tebi ti meni odnosi itd.

Kad se pitate zašto u određenom gradu ili općini uvijek pobjeđuje ista stranka ili stranke, probajte izračunati udio obitelji koji na opisane načine ovise o sustavu.

Napomena: naravno, postoje velike razlike među lokalnim samoupravama, niti imaju iste proračune, nisi iste "vladare", niti istu elitu, nisi isto razvijeno civilno društvo ili javnost koja reagira. Tako da ovo gore je shema koja se nekih tiče puno više, nekih puno manje.

Da zaključim:
nema države bez određene razine korupcije. No, pitanje je do koje je mjere korupcija prisutna unutar sistema i kakvi su mehanizmi sistema za obračunavanje s korupcijom. Gleda li se na korupciju kao na devijaciju, ili je ona integrirani dio institucija, procesa i odnosa, ili je nešto između pa je na toj ljestvici bliže prvom ili drugom...
Nije svejedno da li sistem u kojem pokušavaš stvarati ili preživjeti naginje ka jednom ili ka ovom drugom.

Nadam se da nisam bila predosadna.

[rossa]

2. Kod nas su inspekcije sredstvo represije. One su janjičari sistema, hodaju okolo i ubiru desetine. Naravno, ne svima, ne pod istim uvjetima. U tome im pomažu propisi koji su opširni, višeznačni, u koliziji...dakle, sami propisi inspekcijama omogućavaju lov u mutnom.
Inspekcije imaju naredbu da ubiru pare jer je to način punjenja proračuna, ali i način na koji se podanike drži u strahu i nesigurnosti jer dolazak inspekcije ponekad znači i kaznu za neposlušnike.
Inspektori pristaju na to jer mnogi o njih i sami od toga imaju koristi. Često su povezani s moćnim i uglednim ljudima u svojoj okolini (vlasnici firmi, političari, sucima).

Potpisujem cijeli post, a osvrnut ću se na ovo gore

Ja se bojim porezne. Imam firmu 6 godina, svi papiri su mi čisti, sve plaće i doprinosi uredno plaćeni. Ali se bojim da će mi porezna pokucati na vrata.
Neće oni meni naći ništa ozbiljno, ali ako dođu moraju nešto naći. I onda će mi naći neku pizdariju tipa Krivi font, nedovoljno velika slova i slično.
I uzet će mi neki minimalni iznos, 2-3000. Ali meni je i to puno. Ja sam to morala zaraditi.

I sad hoću ugasiti firmu. Firmu koja sve ima uredno plaćeno, nema duga prema državi (oni imaju prema nama), nema vjerovnika. Znate koliko to košta? 10.000 kuna! Halo, odakle!

[Bodulica]

.

[vertex]

Nisi dosadna, Zuska.
Dodala bih: i kad se promijeni sam vrh, mreža na nižim razinama ostaje tu, ista.

[cvijeta73]

ma kakvi dosadna.

[Carmina406]

Točka br2.je meni zanimljiva jer je velikim dijelom zaslužna za rad na crno i propast onih koji rade pošteno i po propisima.

[Mojca]

Jedna osoba koju dobro poznam ima kuću za iznajmljivanje u jednom gradiću na obali. Godinama se muči s popunjavanjem tri apartmana. Pred godinu dana postala je načelnica tog mjesta, prošlo ljeto imala je 100% popunjenost. Ne zato jer se više trudila oko toga, nego zato jer su iz lokalne tur. zajednice u namjeri da se dodvore novoj načelnici nemilo slali goste. I tako stvari funkcioniraju. Nažalost.

[Jelena]

Uz sve što si ti nabrojala Zuska, veliki je problem "not in my playground". Prevelika masa bi onog drugog mijenjali, a nitko sebe. To je očito i u ovoj temi. Nitko od nas nije suodgovoran. Hrvatska je mala. Jako mala.

Nitko ne pozna regulativu iz svog područja, ima više pretendenata da okrene stranicu, nešto bi trebalo proučiti, nitko baš ne zna točno što. U biti ne shvaćam od koga točno biste očekivali da nas izvuče. (pod nitko ne mislim baš zbilja nitko, ali malo tko)

[ekoi]

da se vratim na neke prethodne postove, koncesija za masažu na plaži na krku prije 2 godine koštala je 5 tisuća kn a to nije jedini trošak.

zanima me kolike žnore moraš imati da se recimo domogneš gradskog prostora za najam?

nadalje, prije ove trudnoće imala sam snažnu želju otvoriti udrugu pa su mi rekli da se rekreacijski i sportski sadržaji (ples i masaže u mom slučaju) više ne mogu otvarati na taj način, moraš imati obrt ili d.o.o. (zbog nelojalne konkurencije) iako danas postoji takvih udruga samo u zg na svakom koraku i nikom niš. a da bih radila iste sadržaje za recimo potrebite skupine na volonterskoj bazi (djecu slabog imovinskog statusa, osobe 3. životne dobi i sl.) moram se prijavljivati putem eu projekata a moš mislit kak bi dobila pare, drugim riječima plaćala bih svoje vlastito volontiranje, prostor, sva početna ulaganja. eto kočenja, morala sam odustati prije nego što sam počela raditi.

[Zuska]

U biti ne shvaćam od koga točno biste očekivali da nas izvuče. (pod nitko ne mislim baš zbilja nitko, ali malo tko)

Pa od koga bih očekivala da promijeni i prilagodi zakone, uredi područja i sektore rada, promijeni način rada inspekcija, odradi reformu javne uprave i pravosuđa?

[Carmina406]

Jelena...draga....jel da sjednem za telefon i zivkam inspekciju? (znam kako izgleda kad idu na nečiji poziv..popiju kavu,rugaju se s onim tko je zvao,pozdrave se i odu),da se odreknem svog dijela plaće koji primim na ruke,a ne na račun. To će promjeniti nešto? Hoće sigurno,ali samo u mom kućnom proračunu (i mog poslodavca također) Slažem se ja s tobom,ali......ali je veliko draga moja

[marta]

Zuska je sve napisala. KOd nas su poreznici janjičari, vani su savjetnici.
Ako meni dodju kaznit ce nas jer nemamo stolice s 5 kotačića.

[Jelena]

Zuska je sve napisala. KOd nas su poreznici janjičari, vani su savjetnici.
Ako meni dodju kaznit ce nas jer nemamo stolice s 5 kotačića.

Opet se tu ne radi samo o poreznicima. Veliki broj ljudi ce puno radje pokuditi, nego pohvaliti nekoga. To je isto upadljivo kad se vratis u Hrvatsku.

Nacelno ce stati u obranu nekome, al rijetko ce taj biti netko zbilja kvalitetan. Hrvatska će pokazati srce kad treba pomoci kod poplave, kad treba pomoci Nori. Potencijalno dobrog ne treba potaknuti i poduprijeti da se razvije i povuce jos dvojicu sa sobom, treba ga drzati da ne odskoci previse. A tu sudjeluje mali broj ljudi djelom, a preveliki broj ljudi propustom.

Ja ne mogu gledat vise tu vecinu glava koje gledaju u stol kad ta sacica gazi pametne. Gadi mi se to.

[Jelena]

Ekoi, ako imas snage kreni. Ja sam krenula pred 8 godina, nitko mi nije davao dobre prognoze za neke stvari, ali sam napravila dosta. Ne vjerujem da ces ovdje naci informaciju. Dobro je sto si u Zagrebu, odi mozda se i uclani u Pravo na grad, odi u Udrugu poslodavaca, na Zavod za zaposljavanje. Primijeni pravilo drugih vrata. Ako ne zna jedna sluzbenica, mozda zna druga. Nemoj pisati dopise, idi osobno. Dopisi su pismo djedu mrazu.

Otvorila si dobru temu, al smo mi preheterogena skupina.

[Jelena]

Kad krenes, shvatit ces i koju regulativu moras prouciti. Onda printaj, potcrtaj i idi sluzbenicima i trazi s propisom u ruci sto ti treba. Prosjecni hrvatski sluzbenik ne zna propise. Trazi nadredjenog ako ti se cini da ne razumiju propise. Ovdje vrijeme ne igra ulogu, posalju te doma tako iz navike. Ne daj se.

[Jelena]

Na kraju ce ti malo zadebljati laktovi, netko ce te mozda proglasiti bahatom i arogantnom, pljeskat ce ti dok ti ne krene, a onda ce se pitati tko stoji iza tebe, ciji si ti covjek.

[Jelena]

Al nije fora u tome da platis sto treba da Bandic gradi WC u Dubravi i pogoduje Horvatincicu unistivsi pjesacku zonu s garazom, nego da ne dopustis Bandicu da da posao bratu od strica i da dobije izbore populistickim parolama. Populizam u politici ne bi prolazio da nema nas. Ne bi ljudi glasali ZA na zadnjem referendumu da ne puse price. I evo odmah nam je bolje nego Svedanima. Mi IVFovci smo se jedva obranili skidajuci se do gola pred javnoscu zeljnom nesretnih prica. I to samo par nas, jer su drugi cekali tamo nekog drugog da se izbori. Da nismo, ostale bismo promiskuitetni ubojice.

[šafran]

A evo malo i u iznosima, spominjala su se ovdje i primanja vani. Ovdje nema tajni, to je možda ta druga razlika. Sve se zna, do u tančine, poslovično Njemci detaljisti i velike računđije. Mediji su puni analiza i upozorenja na negativne spirale u društvu, ali političari samo viču, die Mitte (sredina), die Mitte, moramo se koncetrirati na die Mitte! Ali više manje sve ostaje na političkim govorima i parolama.

Danas u Njemačkoj je granica za koliko toliko normalan život, primanja u jednoj obitelji kad se stave na hrpu, 4000 eura netto sa 1 dijetetom. Ako nemaš nasljedstvo, neki uhodani privatni obiteljski biznis, nego familija koja gradi i počinje od nule. Sretnu se, zaljube, krenu živjeti zajedno, dobiju dijete, žive i žele nešto stvoriti, kako to već ide. I sa tim primanjima, ukoliko kupe nekretninu, imaju hipoteku, dva auta, polovna, 1 dijete, kad poplaćaju sva osiguranja, a tu spada i životni i penziono, zubarsko, dodatno zdravstveno, koje skoro pa postalo standard, takvo je naime stanje danas ovdje u zdravstvu, ostaje im za sve ostalo mjesečno, hrana, garderoba, koji izlet, oko 1500 eura. I ok, prećivjeti od mjeseca do mjeseca, bez minusa se može. Ali čim stigne drugo dijete, i kako dijeca rastu, situacija postaje sve nategnutija. A čitava struktura se uruši ko kula od karata, ako jedno dobije otkaz i ne može odmah pronaći drugi posao.

A prosjećna plaća jedne frizerke je oko 1000 eu, jedne sekretarice oko 1500 eu, jednog inžinjera sa 3000 eu netto.S time da ovaj zadnji ima još šanse i prostora i napredovati, do većih primanja i koju stepenicu više, što opet snaćno ovisi i osreći, a to znači poduzeću gdje ga prime za stalno, i naravno podrazumjeva doživotno školovanje, specijaliziranje, seminare i radno vrijeme koje dalko premašuje 45 sati tjedno.

Ovo pišem, ne iz razloga da bi ikoga obeshrabrila, naprotiv, samo opsiujem kako život srednje klase danas izgleda u jednoj Njemačkoj.

[šafran]

Ekoi, malo smo ti uzrpirali topic, povukla sam Zusku, pa ona mene, oprosti

Ono što meni evo ovako pada na pamet, u Njemačkoj dosta žena koje ostaju doma sa djecom pokenu i privat biznis preko interneta tj. e-beya.
naručuju jeftinu robu iz Kine i onda je prodaju preko e-beya. Roba je razna od malih stvari koje ne trbaju neki prostor za skladištenje, recimo jedan ormar doma ili šupa, od recimo ručnih lampi, žarulja, svjetlečkih kablova, pa do većih stvari kao što su, ne znam, tenesice, sucnobrani itd..
Ne znam kako je kod nas sa prodajom preko neta, ali evo samo kao prijedlog, ako išta sa time uopće možeš možda započeti.

Ali, ono što ne znam, koji točno obrt se u Hrvatskoj za to može i smije otvoriti, i koja se davanja odmah od samog početka moraju uplaćivati, i koliko. Početni kapital za nabavku ne bi trebao biti veliki, za početak može biti tek par komada, pa staviti za probu na prodaju, dok se ne vidi kako bi uopće stvar hodala.

[mishekica]

Ono što meni evo ovako pada na pamet, u Njemačkoj dosta žena koje ostaju doma sa djecom pokenu i privat biznis preko interneta tj. e-beya.
naručuju jeftinu robu iz Kine i onda je prodaju preko e-beya. Roba je razna od malih stvari koje ne trbaju neki prostor za skladištenje, recimo jedan ormar doma ili šupa, od recimo ručnih lampi, žarulja, svjetlečkih kablova, pa do većih stvari kao što su, ne znam, tenesice, sucnobrani itd..
Ne znam kako je kod nas sa prodajom preko neta, ali evo samo kao prijedlog, ako išta sa time uopće možeš možda započeti.

Ali, ono što ne znam, koji točno obrt se u Hrvatskoj za to može i smije otvoriti, i koja se davanja odmah od samog početka moraju uplaćivati, i koliko. Početni kapital za nabavku ne bi trebao biti veliki, za početak može biti tek par komada, pa staviti za probu na prodaju, dok se ne vidi kako bi uopće stvar hodala.

Imaš toga i kod nas, samo što čisto sumnjam da je itko to prijavio. Redovito na Njuškalu nalazim "novo s etiketom" i to mahom Carter's (i ja volim Carter's, ali mi ta opsesija definitivno nije jasna). Kad odeš na e-bay, sve te identične stvari opet vidiš tamo. Jedino što, za moje pojmove, ni to s e-baya nije povoljno, a pogotovo onda ne ovo s Njuškala.
U svakom slučaju, imaš ljudi koji se bave preprodajama raznih vrsta (ukratko - šverceri), tako da nije ovo ništa revolucionarno. Bilo bi revolucionarno da netko zbilja otvori obrt.

[Peterlin]

Ekoi, malo smo ti uzrpirali topic, povukla sam Zusku, pa ona mene, oprosti

Ono što meni evo ovako pada na pamet, u Njemačkoj dosta žena koje ostaju doma sa djecom pokenu i privat biznis preko interneta tj. e-beya.
naručuju jeftinu robu iz Kine i onda je prodaju preko e-beya. Roba je razna od malih stvari koje ne trbaju neki prostor za skladištenje, recimo jedan ormar doma ili šupa, od recimo ručnih lampi, žarulja, svjetlečkih kablova, pa do većih stvari kao što su, ne znam, tenesice, sucnobrani itd..
Ne znam kako je kod nas sa prodajom preko neta, ali evo samo kao prijedlog, ako išta sa time uopće možeš možda započeti.

Ali, ono što ne znam, koji točno obrt se u Hrvatskoj za to može i smije otvoriti, i koja se davanja odmah od samog početka moraju uplaćivati, i koliko. Početni kapital za nabavku ne bi trebao biti veliki, za početak može biti tek par komada, pa staviti za probu na prodaju, dok se ne vidi kako bi uopće stvar hodala.

Čak i uz prijavu, to je ok DOPUNSKA djelatnost, ali nikako karijera...

[šafran]

Ma naravn da ne, ja govorim o bar nekom zarađivanju novaca, kao samostalac, ne karijeri, dok se nešto drugo ne pojavi, iskristalzira, recimo prijelazni period, da neka pinka kapa. Tako sam shvatila prvi post. A bome i od revolucionarnog je daleko, samo primjer

[mishekica]

A može i kao jedna moja poznanica - skupljati SVE što joj ljudi daju i poklanjaju (robicu, igračke, namještaj) pa prodavati preko oglasa. I tako se ljudi snađu. Meni je osobno to neprihvatljivo (za mene - drugi neka žive kako žele).

[Peterlin]

A može i kao jedna moja poznanica - skupljati SVE što joj ljudi daju i poklanjaju (robicu, igračke, namještaj) pa prodavati preko oglasa. I tako se ljudi snađu. Meni je osobno to neprihvatljivo (za mene - drugi neka žive kako žele).

Baš se ne bih kladila da netko to ŽELI, prije bih rekla da žive tako jer su prinuđeni na to. Da nemam izbora, i ja bih tako.

[mishekica]

Baš se ne bih kladila da netko to ŽELI, prije bih rekla da žive tako jer su prinuđeni na to. Da nemam izbora, i ja bih tako.

E tu se baš varaš. Ženi je to hobi.

[mašnica]

E da...razmišljala sam i da odemo u inozemstvo, imamo gdje i imali bi pomoć familija ali moj muž ne želi ni čuti...

[AdioMare]

E tu se baš varaš. Ženi je to hobi.

super, spojila je ugodno s korisnim pa dobro.

[mishekica]

super, spojila je ugodno s korisnim pa dobro.

Pa je, ako na to gledaš na stvari. A meni baš i nije drago kad ona nešto što sam kupila njenom djetetu i ne otvori, nego samo stavi na Njuškalo. Ja sam tu pak totalno drugačija. Apsolutno sve što je moja djevojčica dobila za poklon, obukla sam joj barem jednom (ako je bilo na knap onda nisam mogla više puta), iz poštovanja prema osobi koja je to poklonila. Zašto je u redu da ja ovoj poklonim stolac za hranjenje, a ona ga proda za 150 kn? Ne, meni to nije OK.

No, to nije tema ovdje.

[AdioMare]

No, to nije tema ovdje

x

[spajalica]

daj krumpi. ja mislim da je Jelena u pravu, to sto neko je igrao timski sport, ili sto je trcao maraton ipak govori o osobi da se moze predati necemu ako mu se svidi/pase/odgovara.
A to da ljudi znaju skrenuti malo u sportu pa znaju, ali zanju i u svemu drugom, jelu/picu/sexu/kockanju/brzini voznje............... uvijek je neka tanka linija

[krumpiric]

ja se malo zezam, ko da nismo tu temu obradile )) samo zato jer mi je to zanimljiv i smješan kriterij budući da znam ljude koji trče previše (uključujući vlastitog muža) i porive koje čovjek ima i koji ga guraju trčanju i koji nemaju veze s upornošću, nego s hlađenjem glave. Svima koje znam trčanje je meditacija. Tako mogu kategorizirat i neke svoje hobije
Meni je pozitivno pogledati na CVu da je netko svestran i da NIKAD ne staje, znači, da je radio i pokušavao štagod može u svim uvjetima u koje je zapao. Bitno mi je prepoznati okolnosti. Ono malo što sam u životu gledala nečije CVove.

[cvijeta73]

ali maraton je ipak specifičan. ljudi jednostavno nisu stvoreni da trče 40 km. nakon maratona, tijelo mora da se osjeća isto kao da ga je pregazio šleper, šta mišići znaju za lude glave, uništeni su preko svih svojih mogućnosti i treba im puno vremena da dođu nase, ako ikad - kad pogledaš te maratonce, brat bratu ne izgledaju baš najzdravije na svijetu

uletila krumpi - baš to.

[krumpiric]

Što se tiče odlaska vani, slažem se sa Zuskom. Naravno da je nekom tko ima riješeno stambeno pitanje i puno prijatelja u okolini i roditelje blizu i osjeća se "doma"....kriterij prednosti i mana različit nego meni.
Mi smo i u Zagrebu doseljenici, kvartove mijenjamo, nigdje ne "pripadamo" osim što nam dijete ima određene veze sa školom u koju ide. Roditelji su mi daleko. Ne osjećam te "prednosti" života u Hrvatskoj.
Al se slažem da su te prednosti vrlo vrlo važne.

[spajalica]

jesmo obradile smo zato sam i napisala, ali nije isto istrcati maraton i trcati da se ohladis.

i u te CV svasta ljudi trpaju. ali bas svasta.
evo koliko ljudi imate da je u CV stavilo da im je hobby citanje knjiga ili putovanje, rijetki su oni koji stvarno putuju iz hobija. da im je to strast. i pitanje je da li zelis nekog zaposliti, kad znas da ce otici na Island ili Aljasku kad je aurora borealis, a ti znas da je to bas doba godine kad treba dati konacna izvjesca ili nesto u tom stilu.

[krumpiric]

Vezano za Jarun i masaže, naravno da ima ljudi koji se kupaju na Jarunu jer ne mogu na godišnji, ne jer nemaju para za more

Ja se ne kupam jer smo mi Dalmatinci razmaženi za poludit.

[spajalica]

Cvijeta osoba koju ja poznajem a redovito trci ove HR maratone, mozda nije sav svoj u glavi ali je bio pozdan da sve sto je trebalo je mogao napraviti. ili se meni tako cini. tanja_b ga ipak bolje poznaje od mene.

[tanja_b]

Cvijeta osoba koju ja poznajem a redovito trci ove HR maratone, mozda nije sav svoj u glavi ali je bio pozdan da sve sto je trebalo je mogao napraviti. ili se meni tako cini. tanja_b ga ipak bolje poznaje od mene.

Prije nego sam došla do spominjanja svojeg imena znala sam na koga misliš I da, u pravu si, dobro ti se čini. Samo, nekako mislim da ta njegova osobina nema puno veze s trčanjem maratona.

[spajalica]

Prije nego sam došla do spominjanja svojeg imena znala sam na koga misliš I da, u pravu si, dobro ti se čini. Samo, nekako mislim da ta njegova osobina nema puno veze s trčanjem maratona.

e vidi nje, pokvari mi sad sve
ajd onda stara skola je stara skola bez obzira na maraton.
idem ja sad i citati , jer fakat broj postova mi nece dati kruh na stol

[cvijeta73]

ma naravno. ovaj moj frend vodi uspješan privatni biznis i ultra je simpatičan. al isto mene takvih malo strah
ma ono što htjedoh reći, i što sam već rekla - nervira me to s tim životopisima.
a za nekakva normalna radna mjesta.
da se biraju za let u svemir, ajd de.

[krumpiric]

joj mislim da si preozbiljno to skužila, spajko
mislim da čovjek ne trči da bi nešto postigao nego da se makne i isključi mozak, kao što i ima vrt, živad , hekla ili volontira
ali ako 2godine imaš potrebu trčati svaki dan, istrčat ćeš na kraju nekad i maraton, jer trčeći, kažu, ne bi ja znala hahah, lako pređeš u meditacijsko stanje, pa što lakše možeš postić klik i postat ovisan, prije ćeš i do maratona doć
meni to nije nikakva prednost za posao, a znam prekoviše ljudi koji puno puno puno trče, to je sada vrlo popularno

mene živcira kad ljudi u životopis pišu kad su piškili, ono, na faksu sam radio projekt blabla s kolegama blabla bla, dobili smo blabla...

[spajalica]

pa znas da sam ja jako ozbiljna osoba

radim i hladim mozdak na forumu, znas kako je kad te tjeraju