Inspirirala me šafran, no kako smo otišli od teme, predlažem da se otvori nova tema o tome kako je poslovati u Hrvatskoj ili nešto slično.

Naime, imam potrebu napisati kako, po mom mišljenju, znanju i dojmu, izgleda cjelina hobotnice zvane hrvatski sustav ...

1. Svaka normalna država ubire poreze i od njih financira svoje postojanje i svoje javne usluge. No, kod nas to nije jedino difoltno ubiranje države.

2. Kod nas su inspekcije sredstvo represije. One su janjičari sistema, hodaju okolo i ubiru desetine. Naravno, ne svima, ne pod istim uvjetima. U tome im pomažu propisi koji su opširni, višeznačni, u koliziji...dakle, sami propisi inspekcijama omogućavaju lov u mutnom.
Inspekcije imaju naredbu da ubiru pare jer je to način punjenja proračuna, ali i način na koji se podanike drži u strahu i nesigurnosti jer dolazak inspekcije ponekad znači i kaznu za neposlušnike.
Inspektori pristaju na to jer mnogi o njih i sami od toga imaju koristi. Često su povezani s moćnim i uglednim ljudima u svojoj okolini (vlasnici firmi, političari, sucima).

3. E sad, pravne osobe, obrtnici, poduzetnici i ini da bi nešto radili, od nadležnih državnih službi, lokalne smouprave te drugih tijela javne vlasti moraju zatražiti razne dozvole, propusnice, licence, koncesije, vezove i tako dalje. Tu se lokalna razina pokazuje ključnijom preprekom od državne.
Naime, može sve i ne može ništa, ovisno o tome koga poznaješ, jesi li član stranke koja dominira lokalno (jesi li "njihov"), jesi li bio velikodušan prema onima koji odlučuju i sl. Tu caruje lokalni klijentelizam, nepotizam, familizam, korupcija... (sve se može dogovoriti uz određene uvjete).

Postoji i upgrade odnosa, a to je kad npr. lokalna samouprava dodjeluje koncesije, prostore i sl. po netransparentnim kriterijima, odnosno "njihovima", zna se da je netko dobio to i to, ali nema natječaja, nema objavljenog popisa, nema ničeg. Na ovaj način povećava se mreža ovisnika o sustavu, tu se pojačavaju glasovi.

Treća razina je dodjela poslova na lokalnoj razini - teško da neki uljez može tu upasti, a ako upadne..da citiram frenda iz struke koji mi je, eto, baš jučer rekao: "kod nas građevinske poslove dobivaju "naši", a ako slučajno posao dobije netko sa strane, onda ga se gazi da je to ružno za gledati, od rokova do kvalitete isporuke". I kroz ovo se stvaraju ovisničke mreže, ja tebi ti meni odnosi itd.

Kad se pitate zašto u određenom gradu ili općini uvijek pobjeđuje ista stranka ili stranke, probajte izračunati udio obitelji koji na opisane načine ovise o sustavu.

Napomena: naravno, postoje velike razlike među lokalnim samoupravama, niti imaju iste proračune, nisi iste "vladare", niti istu elitu, nisi isto razvijeno civilno društvo ili javnost koja reagira. Tako da ovo gore je shema koja se nekih tiče puno više, nekih puno manje.

Da zaključim:
nema države bez određene razine korupcije. No, pitanje je do koje je mjere korupcija prisutna unutar sistema i kakvi su mehanizmi sistema za obračunavanje s korupcijom. Gleda li se na korupciju kao na devijaciju, ili je ona integrirani dio institucija, procesa i odnosa, ili je nešto između pa je na toj ljestvici bliže prvom ili drugom...
Nije svejedno da li sistem u kojem pokušavaš stvarati ili preživjeti naginje ka jednom ili ka ovom drugom.

Nadam se da nisam bila predosadna.