 |
|||
oprostiti nevjeru radi djece ili ne
neznam jel sam ovu temu tu trebala otvoriti ali eto...
nakon što sam već neko vrijeme sumnjala da muž nije vjeran dobila sam i njegovo priznanje da je tako i to duže vrijeme...
imamo 3 djece i da njih nema bilo bi mi jasno da to trebam prekinuti a ovako neznam da li ima smisla pokušavati to prihvatiti radi njih ili ne....
Ne mogu ti pomoci u odlucivanju, ali ti mogu pozeljeti da doneses odluku sa kojom ces biti mirna.
Tesko je tu dati savjet. Pitanje jest dal ga volis, ima li ljubavi medu vama. Jel si spremna biti sa troje djece sama, jel imas mogucnosti. Koji su razlog za ostajanje, ako su to djeca ja osobno ne bih.
Ja nebi mogla.. Znam da nebi mirno zivjela i u sebi bi patila i zamjerala mu i nista nebi bilo kao prije i ja bi bila nesretna..
To nije nepostovanje samo prema tebi nego i prema tvoje troje djece. I njih je prevario.
Uh, bas ti zelim puno snage
da li on uopce zeli da mu ti nesto praštaš ili on želi van iz vašeg braka i u novi život?
Ovo sam i ja htjela pitati. Jedno su nevjere na jednu noć a drugo duge veze. Eto, ja nebi mogla.anledo prvotno napisa
Ovo je bit.
Ako ima pravu vezu s emocijama i ne želi prekinuti..onda ne može sjediti na dvije stolice, tu ništa nije upitno.
Ako se nešto "slučajno" dogodilo..nema emocija..on žali i traži oprost.. mislim da bih oprostila.
Svu srecu ti zelim pri odluci. Mislim da je presudna stvar kakav inace imate odnos i isplati li se tu sto spasavati.
Samo radi djece, NE. Djeca kuze kad nesto nije u redu, pogotovo kad jedan roditelj drugome nesto nikad nije oprostio. A i cemu provesti zivot s nekim tko se nije libio riskirati vas brak i obiteljsko zajednistvo tom prevarom.
Ako želiš spašavati brak samo i isključivo radi djece, moj savjet ti je nemoj. Ja sam osobno to proživjela, to jest bila sam dijete čija je majka trpila i nevjere, ali i mnoge druge stvari samo zbog brata i mene. Vjeruj mi da meni nikakvu uslugu nije napravila, a znam da je htjela najbolje. Vjeruj mi da sam se ja spasila kad su se rastali, svatko svojim putem i napokon mir u kući. E sad, svi mi ovdje možemo imati svoja mišljenja i davati savjete što bi mi napravile ili ne bi napravile, ali ipak je sve na tebi, ti najbolje znaš kakav ti je brak bio, mislim i prije te nevjere, da li je jedino nevjera ono što ne valja u vašem braku, iako ruku na srce nevjera, nije samo to, nevjera..vuče to puno drugih stvari, prvenstveno nepoštivanje tebe i vaše djece. Svakako, želim ti sve najbolje u životu bez obzira kakvu odluku donijela..
Ti si ta koja će donijeti konačnu odluku. Nitko ti nažalost nemože pomoći. Možeš li ti prijeći preko toga,oprostiti? Moj jedini savjet ti je da ne žuriš s odlukom. Potpisati se može i za mjesec,dva...tri. Žao mi je da itko ovakvo nešto doživi
Hm... vrlo nezahvalno je davati savjete u toj situaciji, ali kad si već pitala: slažem se s većinom na ovoj temi, ako je samo zbog djece-nikako.
A osnovno pitanje postavila je anledo-očekuje li on uopće da mu išta oprostiš ili želi van iz braka.
X
Slažem se - samo zbog djece, nikako.
Prvo se zapitaj što TI želiš od tog odnosa danas sutra.... Nit koja se prekinula i kasnije je zavezana uvijek će imati čvor - mislim reći, ta situacija meni bi visila nad glavom za sva vremena. Ne kažem da ne bih mogla živjeti s tim, ali morala bih dooobro razmisliti mogu li + obaviti zaista iskren razgovor s drugom stranom o razlozima zašto ste se uopće našli tu gdje ste sada i kako dalje, a da bude najbolje za sve kojih se to tiče.
Ukratko: ako smatraš da tvoj muž zaslužuje da mu oprostiš, tada mu oprosti.
Ne radi djece. Radi njega.
Ovo potpisujem.
Jedino je to ispravno.
Sent from my iPhone using Tapatalk
X
Bolje dobar razvod nego loš brak.
Zapravo mislim da se nevjera moze oprostiti samo radi -sebe.
ne radi muza. Samo radi toga da li MI osjecamo da mozemo i zelimo ostati uz tog muskarca.
Otvorenog srca .
naravno, pod uvjetom da on isto zeli i osjeca.
I ja ovako mislim..ne opraštaš radi njega..on je svoje napravio i nek se nosi s tim kako zna..ti opraštaš radi sebe i svog mira.
Ma baš će ga gristi savjest ako je takav čovjek da je mogao imati ljubavnicu na duže vrijeme. (mislim na ovaj dio-nek se nosi s tim kako zna)
Ti bi trebala izanalazirati čitav vaš odnos. Kakav je to čovjek, jel jebivjetar, tip koji razmišlja pišom pa će povaliti što se nađe, jel emotivac koji se zaljubio, jeste li se vas dvoje toliko udaljili da ga nije ni briga pa radi što ga volja? Ništa od ovoga ne valja. I sve je to okrutno i teško, mogu misliti kako se ti osjećaš u čitavoj toj priči ali moraš odvagnuti sve, zašto, kako...Zbog djece ne treba ostajati u braku, i ja sam dijete krivog braka i svima bi bilo bolje da smo imali samo mater. A ove priče kako djeca sve kuže..u mom slučaju ne samo da bi kužili nego bi i slušali. Niti sam taktična, niti mudra a ni tiha. Moja djeca bi bila izravni sudionici svega. I ja sam neko vrijeme mislila da moj šara okolo, osjećala sam se ko mokra krpa. Izazivalo mi je bijes a bogami i nagon da ga prevarim. Na kraju nije, zabrijala sam u krivom pravcu (moj je samo sakrivao da pije) ali znam kako se osjećaš. Nedaj se. Ti si važna u ovoj priči jednako kao i djeca. Svaka opcija može završiti dobro.
Ljudi su jako razliciti. Tko se sjeca supruge Zvonimira Rogoza, koja je bila preko 50 godina mladja, ona je pod normalno prihvatila njegov "nemirni duh". Znam i privatno par "zvijezda" (ne s estrade, nego neki strucnjaci) koji su imali polujavno ljubavnice, a suprugama na kraj pameti nije bilo da se razvedu.
Ipak mislim da bi malo tko usao u dulju vezu, a da ne racuna s prekidom. Ovaj reciprocitet ti meni-ja tebi meni nikako nije prihvatljiv. Prije bih ocekivala da veza totalno promijeni karakter pa valjda postoji neki presutni dogovor. Gospodin Rogoz je u 96. postao otac...
Mislim da samim time sto je pokretacica teme postavila pitanje da pokazuje da nije za takve "kombinacije". Za mene zena koja presutno, polujavno pristaje na ljubavnice ima ozbiljnih problema. Tko voli, nek izvoli.
Mislim da prvo moras sjesti i otvoreno porazgovarati sa svojim muzem. Kolikp je to ozbiljno? Moze li to zavrsiti? Koliko je ta treca osoba dio vaseg zivota? Mozes li ti prijeći preko toga? Ali stvarno prijeći bez da te To grize. Teško Mi je pisati s moba, ali nekako ukratko - strašno je važno sve raščistiti. Mi smo se 3 godine navlacili, ostajali zajedno i rastajali se dok Nije pala konačna odluka. I Onda smo se rastali nakon tri godine mučenja u kojima se jedna strana osjećala nevpljenom, a druga se trgala da pokaže da Nije Tako. I jednom i drugom su To 3 izgubljene godine.
I svakako bih vam preporučila da razgovarate s nekim. Neko obiteljsko savjetovalište ili nesto slično. Sigurno neće škoditi.
Koliko sam citala po novinama, kod nas se svaki treci par razvede. Znam da je u bogatijim krscanskim zemljama i cesce, al meni se svejedno cini dosta.
Cesto se razvod kao neki poraz dozivi, al kad vidim tu statisiku, vise mi se ne cini. Žao mi je da se to dogadja
Nevjerojatno ste oštre na ovoj temi. Čovjek je priznao. Žena pita za mišljenje. Vi odgovarate kao da se nikada niste zaljubile. Dobro slažem se jedino s odgovorima da se radi djece ne treba praviti žrtvom.
joj dok se ja borim on izgleda opet mulja ....ništa olakšao mi je odluku...hvala vam na komentarima...i mislim da je točno da djecu treba maximalno zaštititi ali ne ostankom u lažima
hvala vam... u komi sam ali sve čovjek preživi
Pa ne ponaša se čovjek isto kad se zaljubi a u braku je i kad nije u braku.
Ovisi što za koga brak predstavlja..
lumpar, drži se. znam koliko je teško... znamo da je priznao, ali nisi nam napisala kako on razmišlja o eventualnom nastavku vašeg braka? kako on to vidi? što želi? jeli se uopće izjasnio?
Pa... sad... htjele mi to ili ne, još uvijek smo daleko od ravnopravnosti spolova. U braku su vrlo vrlo često žene prisiljene da u kratkom vremenu odrastu, sazriju, počnu donositi zrele odluke i to ne isključivo zbog brige o djeci. Muški tu često kaskaju... Društvo je takvo (i naše patrijarhalno nasljeđe) da to podupire.
Odluka "što dalje?" puno je više od romantične tragikomedije i zahtijeva ozbiljno promišljanje svega i svačega - sasvim praktičnih stvari koje se odnose na egzistenciju (ne samo odraslih nego u prvom redu djece), brigu o djeci, stan, posao... sto sitnica. Dalje - treba moći živjeti dalje sa svojom djecom u miru s odlukom koja se teško može donijeti preko koljena. Zato i postoje stručnjaci kojima se čovjek može (i treba) obratiti za pomoć.
Zaista mi je jako žao, ali ako je on nastavio tu vezu znajući da ti ozbiljno razmišljaš o tome što i kako dalje mislim da se tu nema što puno reći i misliti..Teško ti je, preteško..nađi snagu za dalje u svojoj djeci..ti si čista obraza i hodaj uzdignute glave.
Žena je pitala za savjet i svaka od nas je dala svoje mišljenje s kojim se ona može i ne mora složiti. Nisam primjetila daje baš netko bio posebno oštar, mislim da je svaka od nas rekla ono što je iskreno mislila.
ne bih brzala ni sa nasim zakljucicma, ni sa donosenjem ikakve odluke da sam na tvom mjestu.
previse varijabli je nepoznanica?
da li je priznao dobrovoljno?
da li si ga suocila i pritisnula?
da li je vec spakirao stvari?
sto on zeli da se dogodi?
da li je dobio priliku da tu drugu vezu privede kraju? (pretpostavljam da sad tamo neka zena sizi ili strahuje ili se nada, ili vec nesto... nije to tvoja briga, ali ona postoji i zapravo i ona ima pravo na prekid tog odnosa, ako tvoj muz uopce planira s njom prekidati? da li je ona uopce znala da postojite ti i djeca?)
sad najvise od svega trebas vrijeme.
ne zuri, razvest se mozes uvijek sutra, spasavati brak vjerojatno i ne.
naravno, ako su zaljubljeni, ako u pitanju nije tek seks (s njegove strane), nemoj ni pomisljati na to da nesto mozete spasiti. daj si vremena da se pripremis na razvod ako do njega treba doci. nemoj ucjenjivati, nemoj prijetiti, nemoj nista. probaj ne ciniti nista neko vrijeme. i sretno. :hug:
djeca kao isključivi razlog oprosta?
ne
to je nikakvo rješenje, zavaravanje
oprostila bi možda
ali bi morala imati želju i da ostanem uz njega, njegovo iskreno kajanje i moj tvrdi osjećaj da mu je stvarno stalo i da želi učiniti sve da izađemo iz gliba u koji smo upali
sve ostalo ne bi prošlo, bez obzira na djecu
Ja mislim da bih oprostila. Možda čak i ne samo sex nego i emocionalnu prevaru.
Mm i ja smo vezani puno čvrščim vezama od seksa i zaljubljenosti, djeca su samo jedan njihov dio. Tako da, nategnuto gledano, i oni bi bili razlog ostanka između ostalog.
Mi smo prije svega srodne duše i Prijatelji, pa tek onda partneri i supružnici. I uopće ne mogu zamisliti scenarij u kojem bismo izgubili ovo prvo.
Ovo ja sve hipotetski, tko zna što bi bilo s nama da se dogodi prevara s njegove ili moje strane.
Hipotetski gledano, tebe muz ne bi varao onda a ni ti njega. Tako niti moj mene. Hipotetski nije da ide po cesti pa se popikne i ups, prevario sam te. Ovaj i dalje mulja, to je cista izdaja i ne bi mi se tako lako izvukao.
Lumpar, glavu gore tebi je obraz cist.
Nekako mi Prijateljstvo i laganje, varanje ne ide skupa u istoj rečenici... već samom prevarom izgubi se ovo prvo o čemu ti pričaš, zar ne?
Lumpar, bila sam u tim cipelama (ja nisam ni bila sigurna je li prevaru realizirao, doznala sam za namjeru...) i znam kako je. Na vagu neminovno stavljaš emocionalnu izdaju i povrijeđenost i sve ono lijepo što ste imali, zajedno gradili, pa i praktično što ti brak olakšava (briga oko djece, zajednički dom, financije, pokretnine....) i bez čega je teže kad si sam...
Unatoč svim ovim praktikalijama koje su teže kad si sam s djecom, ja bih opet učinila isto.
Znala sam da mu nikada više neću moći vjerovati i da tako ne mogu živjeti, da će me to izjesti...
Ne znači da i kod tebe treba biti isto, tvoja vaga ne mora biti isto "baždarena" kao moja ili bilo čija druga.
Ali daj si vremena da vagneš prije bilo kakove odluke.
Ako ćeš se poslije te odluke osjećati dobro - znat ćeš da je ispravna.
Sretno
Jedino sirius potpisujem - opraštaš samo radi sebe. Samo ako znaš da možeš oprostiti i krenuti dalje bez da to predbacuješ.
Mi smo isto imali jednu "namjeru" koju sam ja skužila još u fazi dopisivanja, znam da nije ništa bilo jer su to bile neke "bezazlene" poruke (koliko to uopće može biti bezazleno), ali sam prešla preko toga jer smo u tom trenutku valjda i ja i on shvatili kako bi bilo da se rastanemo. Tek kad nam se to dogodilo sve je postalo nekako stvarno. U teoriji uvijek razmišljaš kako bi bilo rastati se i shvaćaš to nekako zdravo za gotovo, a tek u tom trenutku smo nekako shvatili kako bi bilo da se izgubimo i od tada nam je super.
On je priznao da je malo zabrijao, beskrajno mi se ispričavao i znam da to ne bi više ponovio.
Ma je istina je da prijateljstvo i laganje ne idu skupa, al nek prvi baci kamen tko nije i svojim roditeljima (a možda i djeci) nekad nešto izmislio da se izvuče. OK, možemo napraviti gradaciju, al opet teško je napraviti granicu kad je nešto preteško. Osobno ne vjerujem da bih izdržala, ja bih vjerojatno u bolnici na kirurgiji završila, ali svaka vaga je drugačije baždarena, svaki odnos je drugačiji.Nekako mi Prijateljstvo i laganje, varanje ne ide skupa u istoj rečenici... već samom prevarom izgubi se ovo prvo o čemu ti pričaš, zar ne?
...
Ne znači da i kod tebe treba biti isto, tvoja vaga ne mora biti isto "baždarena" kao moja ili bilo čija druga.
Ali daj si vremena da vagneš prije bilo kakove odluke.
Ako ćeš se poslije te odluke osjećati dobro - znat ćeš da je ispravna.
Sretno
Apsoutno se slažem da si treba uzeti malo vremena prije konačne odluke. Neli, ti znaš bolje, ali ja tu ne vidim ni jedno rješenje gdje bih se mogla dobro osjećati.
Tema je teška, ali meni je drago vidjeti tuđa razmišljanja o ovom problemu, budući da sam svjesna krhkosti odnosa s bračnim partnerom. Svakome se može dogoditi, možda ne prijevara, već nešto drugo, tj. jedna trećina nas ovdje će se vjerojatno razvesti.
Posljednje uređivanje od Jelena : 07.07.2014. at 13:11
Netko će reći, lako je nama tu piskarati i ja bi ovako, ja bi onako..Ženi sigurno nije lako, to je činjenica..Svatko od nas razmišlja za sebe, svaka čast svakoj ili svakom tko bi mogao oprostiti i živjeti dalje kao da se ništa nije dogodilo. Ja znam da ja nebi mogla, kako je netko napisao ja bi se pojela živa. Znam da bi mi svako njegove izbivanje iz kuće, ne javljanje na mobitel i sl. stvaralo sumnje koliko god se ja trudila da ne bude tako. Jednostavno to više nikad nebi mogao biti zdravi odnos. Ne mora svatko razmišljati na ovaj način. Žena je pitala za savjet i za očekivati je da će savjeta biti svakojakih.
pokušaj mu oprostiti.
znam dosta primjera brakova koji su uspjeli prevazići ovakvu situaciju: strasti su se stišale, sve se vratilo u normalu.
jedni bliski prijatelji su ovakvu situaciju uspjeli totalno preokrenuti u divan (ali stvarno) brak,
zapravo se može reći da je ta kriza ojačala njihov odnos.
dakle ništa nije nemoguće ako oboje imate želju da krenete iz početka.
za početak radi djece, jer ćeš se vjerojatno u ovoj fazi povrijeđenosti lakše motivirati ako razmišljaš prvenstveno o njima,
a zatim i zbog sebe, jer vjerujem da vam opet može biti dobro u braku.
ja vjerujem da se čovjek može zaljubiti u drugu, ako i jako voli svoju partnericu. (vrijedi za oba spola)
čak ne mora biti ni nepoštovanje niti ikakva negativna emocija.
jednostavno se dogodi, povuče te nešto što doma nemaš (ja bih se sigurno na nekom tulumu zaljubila u tipa koji svira gitaru)
ali onda ili imaš u sebi tu kočnicu, to nešto što nas razlikuje od životinja - ne popustiti nagonu
ili popustiš jednokratno i realiziraš tu strast, ali onda se makneš
varijanta paralelne dugoročnije veze mi ne pokazuje ništa dobro o tom čovjeku, žao mi je
i za mene tu nema povratka
ne bih mogla oprostiti, nikako i nikada
jer stalno bi u prikrajku migoljio onaj mali crv sumnje, a onda bih poludjela
takva veza meni ne bi imala smisla
zdrav razum i mir nema cijenu
Ja mislim ovako kao techna. Nikad čovjek ne zna šta ga čeka,u svakom slučaju ako nešto ne pokušaš nećeš ni znati kako bi bilo nakon.
Žena najbolje zna svoju vlastitu situaciju i sve detalje ove priče. Nekada čovjek nezna šta ima dok ne izgubi,nadam se da će tm to shvatiti
Pa i ne.
Kako mi sad stojimo, sasvim je sigurno da bi odmah rekli onom drugom da smo zaružili, ili se zaljubili, ili nam se netko svidio. Znači, misao vodilja nam je nema laganja. Držimo se toga oboje, za sada.
Lumpar, ono što sam htjela reći: u mom svijetu prevara sama za sebe je ništa, ali jako, JAKO držim do odnosa među nama. Ako su oni na bili koji način narušeni to mi je katastrofa. I sasvim sam sigurna da bi mi to bio sasvim legitiman razlog za razvod braka.
Iako, ima nešto i u ovome što Kris govori, da kad su odnosi u cvatu do prevare neće ni doći. Ali opet,ova aprina gitara me kopka, brijem da bih pala na nekog dobrog violinistu ili čelistu pa sve da mi ruže cvjetaju u braku. Druga je stvar bi li zakočila na vrijeme.
I da, odluke vezane uz prekid braka bi trebalo donositi hladnom glavom, bez emotivnog urnebesa.
Doduše, i one vezane za ulazak u brak.
a onog koji putuje motorom ?
Ja u to zaljubljivanje uopće ne ulazim,nit me zanima,nit me briga,ne trebam ni znati niti želim
Bitna je kočnica u životu. Zaljubiš se,maštaš,odljubiš se...i to je to. emocionalna prevara,osjećaji...to je nešto izvan ljudske moći, to se dogodi. To nebih ni htjela da mi mm prizna. Poludila bih. Ako nije išlo dalje od mašte nije se ni dogodilo. Prava prevara, fizička i stvarna je stvar odluke,kočnice. Bitno bi po meni bilo da ta strana STVARNO uvidi svoju grešku.
i evo nas na vjecnoj dilemi sto je strašnije: fizička ili emotivna prevara.
za fizičku me baš briga (i premda znam da 'jednom vara, uvijek vara') i preko nje mislim da bih presla bez da trepnem (a vjerojatno bih ocekivala i da mi se zazmiri za slucaj da me uhvati reciprocitet).
ali ako voli nekoga i to vise nego sebe u nasem odnosu (a ocito voli, cim je spreman riskirati)... e tu nemam pojma sto bih napravila, pogotovo ako ja njega jos volim...
sto sam starija, sve sam svjesnija ljudskih ogranicenja i slabosti. moze se fino ostariti skupa na razne nacine. pa i zbog djece, imovine... a par se svasa moze i dogovoriti. monogamija je novovijeka stvar, nije ona bas prirodna.
meni je tu bitna stavka da je imao dugu vezu.
koliko puta je morao lagati da pokrije to vrijeme kada je bio s drugom. znači svakodnevno laganje.
ja preko toga ne bih mogla preći, da je brak bio ok, to se ne bi ni dogodilo, a ja nikad ne bih mogla živjeti u miru da ostanemo zajedno.
i što je na kraju muž ponudio kada je priznao? što on želi?
ma moš misliti, došao bi ti i u povjerenju rekao da se zaljubio. Kako da ne.
Ma dajte molim vas, pa ko da mi ne možemo varati. Pa ja bi svog mogla prevariti svaki dan (a nisam nikakva bomba nit išta posebno). Najlakše je biti đubre i širiti noge ili uvaliti pišu. Brak ili veza su nešto dublje od svega toga, pa nismo životinje da se ne možemo kontrolirati
Trina je bila brza. Dugo nisam vidjela tako ruzicaste naocale. Kad te partner prevarei to je obicno znak da on vise nije ta osoba koja se drzi povjerenja i pricanja istine i samo istine.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom