Malo osobnog iskustva.

Prva čistka životopisa nama je svakako pismenost. U moru molbi, one koje su nepismene se niti ne razmtraju. To je čak važnije od zadovoljavanja npr. uvjeta struke jer se ponekad može naići na izvrsnog kandidata/kandidatkinju neke druge struke.

Drugo što se gleda je iskustvo u prethodnim poslovima, a ako osoba nema radnog iskustva, gleda se je li se ičim drugim bavila pored škole/faksa. Oni koji u životopisu nisu u stanju prikazati da su imali bilo kakvog drugog radnog iskustva (pa makar rad ljeti, rad preko SC-a i sl.) ili volontiranja u nekoj udruzi/projektu i sl. se isto eliminiraju jer to pokazuje da nemaju inicijative.

Pripomoći mogu i hobiji i interesi (jer to isto nešto govori o toj osobi, a znači i da možda dobivate zanimljivog radnog kolegu/kolegicu) te pokoji kontakt za preporuku.

U popratnom pismu svakako odmažu i pesimizam i defetizam, pasivna agresija (npr. javljam vam se iako znam da neću proći; nezaposlen/a sam jer znate kako je danas, sve preko veze), odmaže i naslov na pogrešnu firmu, evidentno štancanje molbi s dokazom da osoba nije proučila čak ni karakter pravne osobe kojoj se javlja, a kamoli njen sajt (npr. pisanje o "Vašoj tvrtki", a javlja se na posao u npr. Gradu)...

Pomaže pokazivanje nadobudnosti i interesa za tu firmu/instituciju/organizaciju i njen rad (vaš nedavni projekt/kampanja/proizvod me oduševio iz tog i tog razlog i sl., jako želim raditi i učiti u vašem okruženju, vidim se kao dio tima, jako bih voljela biti barem pozvana na razgovor...)

Znam da ovo zvuče kao floskule, ali u filmu pregledavanja životopisa i molbi nije teško razabrati one koji su barem malo potrudili od onih koji nisu i čije molbe kao da tek toliko ispunjavaju formu, ali zapravo ne žele posao...