Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
Zasto bi osobe sa invaliditetom bile zakinute kod poslodavca koji je sposoban dovoljno siroko gledati?
osobe sa invaliditetom koje su zavrsile skolovanje, imaju iskustva , sposobnosti i zelju da rade -istrcavaju maraton svaki dan , moguce od prvog dana svog zivota.
Citajuci zivotopise u kojima je navedeno sve zivo , potrebno i nepotrebno od stoljeca sedmog , hvata me jeza.
Sreca da vec dugo nisam morala posao traziti, a u mojoj struci bi svaki dodatni posao sa stane, svaka dodatna sposobnost bila bi samo faktor koji ce te iskljuciti iz izbora.
Apsolutno. Nisam sigurna jesmo li se razumjele. Mislim da ne mogu osobu s nekim invaliditetom koji to onemogućava gledati kroz to može li trčati. Zato mislim da je to kompleksni problem. Oni trče svoje maratone koji imaju istu težinu.

Ne znam na kakve životopise od stoljeća sedmog misliš, al ako ispunjavaš europass onda šibaš po tablici, a u pismu koje prilažeš objašnjavaš na cca 2/3 stranice, font 12, zašto si ti bolji od drugih baš za taj posao baš u toj firmi, kako je Zuska rekla.

Cvijeto, znam da se šališ, al ako imaš mogućnost birati između 100 ljudi, onda biraš (meni se javi po troje, ne više, nemaju uvjete). Surovo. Nije samo koncept zdravog života. Meni je svejedno je li ide osoba na pilates ili zumbu. Maraton je posebna kategorija. Priprema, planiranje, procjena vremena i mogućnosti i onda 4 sata ponavljaš isto, nema veze samo s fizičkom spremnošću. Odnosno kod nekih stvari držim i do timskog sporta. To sam već govorila da mi se čini da kod nas fali ženama sudjelovanje u timskom sportu. Važno je vidjeti gdje ti stoji suigrač i dodati mu loptu kad si stvori priliku. I važno se znati pofajtat na terenu, a poslije biti u mogućnosti smiriti strasti i otići na pivo.