Turn the page

[ekoi]

Ušla sam u 30-te, imam muža, dvoje male djece. Muž studira već 10 godina (uhhh jednim dijelom opravdano životnim okolnostima) i sada kad će najesen konačno diplomirat budućnost mu je neizvjesna. Inače veći dio studija je radio na studenstki ugovor i tako skrbio o obitelji. Ja sam upravo danas prijavljena na HZZ kao nezaposlena osoba, poslovno uvjetovani otkaz nakon porodiljnog. Imam pravo na 1600 kn naknade slj. 3 mj. a muž može raditi preko sc-a do kraja ove godine. nakon toga, ne znam što nam slijedi. Dapače, čudim se sama sebi koliko sam mirna i ok u ovoj situaciji. Čini mi se da sam potratila zadnjih 10 godina radeći kod loših poslodavaca na loš/nekvalitetan način i nigdje se nisam zadržala dulje od godinu-2 . Voljela bih prestati tako raditi. Voljela bih to nekako promjeniti ali ne znam kako. S obzirom na svoju sss spremu i radno iskustvo nude mi se samo sranja i do konkretnog, solidnog posla ne mogu doći. A dosta sam se naradila sranja od poslova, imam dvoje djece sada i previše godina za to da bi me poslodavci zavlačili sa prijavama, isplatama plaće, nepoznatim radnim vremenom i mnogim drugim. A mogu, mogu puno bolje samo mi treba prilika. Krenula sam tako na prekvalifikaciju i pri kraju sam, ali u tom sektoru nemam radno iskustvo i opet me nitko neće i tako se vrtim u krug. Javim se na natječaje a prosječan broj prijavljenih je oko 1000!!!
Nisam otvorila ovu temu radi jadikovanja i da me se sad tapša po ramenu i tješi. Želim tj. pokušavam sagledati svoju situaciju i naći neke ideje i smjer u kojem bi se okrenula, pokušavam zadržati optimizam i biti konstruktivna, aktivna. Razmišljam o tome što trenutno mogu napraviti, koje imam vještine i znanja, koji su mi interesi koje bi eventualno mogla unovčiti, imam ih par ali to je sve nategnuto, nesigurno, riskantno, naravno.
ne znam, imam veliku potrebu za okretanjem nove stranice, reklo bi se, samo mi je još sve mutno.

[sirius]

Da li je moguce sa tvojim strukom da zaposlis sama sebe i da budes svoj poslodavac?

[Jelena]

ekoi, nisam pratila na forumu tvoje interese. obično zapamtim one koje sam upoznala u RL. ono što vidim iz ovog prvog posta je da razumljivo i pravopisno točno pišeš. to nije baš uvijek odlika ljudi sa SSS. ne znam možeš li voditi brigu o nekoj dokumentaciji. kad pišeš molbu, naglasi da si pismena. to se ne podrazumijeva. imam dvoje suradnika sa SSS, na jednog se mogu skroz osloniti što se korespodencije mailom tiče, a na drugog ni u ludilu. meni to puno znači.

[ekoi]

Da li je moguce sa tvojim strukom da zaposlis sama sebe i da budes svoj poslodavac?

sirius, teoretski postoji.

[ekoi]

ekoi, nisam pratila na forumu tvoje interese. obično zapamtim one koje sam upoznala u RL. ono što vidim iz ovog prvog posta je da razumljivo i pravopisno točno pišeš. to nije baš uvijek odlika ljudi sa SSS. ne znam možeš li voditi brigu o nekoj dokumentaciji. kad pišeš molbu, naglasi da si pismena. to se ne podrazumijeva. imam dvoje suradnika sa SSS, na jednog se mogu skroz osloniti što se korespodencije mailom tiče, a na drugog ni u ludilu. meni to puno znači.

Jelena, hvala, dobro si to primjetila, obožavam pisati još od osnovne škole, razmišljam kako bih to mogla pretvoriti u svoju korist.

Također malo sam proučavala na koje se sve načine može zaraditi pisanjem (internetom) pa bi voljela čuti ovdje nekog ako ima iskustva u tome, čujem da je mukotrpno i često neisplativo.

[zekana]

I meni je to često padalo na pamet, dodatna zarada svim svojim raspoloživim "talentima", ali se uglavnom ispostavilo da je neisplativo. Teška su vremena. Ja jesam zaposlena i stvarno volim tu privilegiju, ali isto tako sam u shitty situaciji kao i ti. Pored 2 grada u kojima imamo moguće besplatno stanovanje, mi smo u tuđem gradu mojim zaposlenjem. Podstanari, jedna plaća, dvoje (uskoro) djece, nema perspektive, džabe talenti i trud i sve. K tome stranac u ovoj Bosni, još 3,5 godine do mogućeg traženja dvojnog državljanstva. A ja sam zaposlena u našoj obitelji. Muž završava ove godine faks, a najvjerovatnije za njega ovdje nema posla.

I meni je palo na pamet raditi nešto preko interneta, ali sve je to patka. Mislim da ozbiljnog načina za zaradu nema online. Barem ne ako se sam ideš zaposliti. Sasvim je druga stvar ako te poslodavac zaposli i omogući ti posao od kuće, preko interneta. I ja bih voljela nešto još raditi, NEŠTO.

Ako jeste u Zagrebu i ako JESTE u podstanarstvu, ne bih vam bila u koži. Mi smo bankrotirali tako. Zagreb pojede sve "došlje" kao što smo mi. Ako vam je život dodijelio barem tu sreću da imate neki komadić SVOGA, onda vam ima spasa. Barem toliko da vas ne uzima život na najskupljoj stavci, a to je podstanarstvo.

Voljela bih da imam pametnu riječ ohrabrenja... možda bi nam mogla reći malo više o svojim talentima, o svojoj sposobnosti, radnom iskustvu... Možda kome od nas slučajno padne na pamet neka ideja kako ti pomoći osim iznošenja svojih iskustava. Suosjećam u svakom slučaju, budem pratila i dalje komentare na ovoj temi, mogli bismo se svi ovdje dobro savjetovati. Sto glava je pametnije od jedne!

Piši nam draga o svojim idejama, o onome što bi ti voljela raditi... nikad se ne zna... možda se i ovdje slučajno krije tvoj budući poslodavac!

[Jelena]

Mislim da realno nije za očekivati, niti preporučiti da netko dijeli svoju ideju za vlastiti posao, budući da se bori za opstanak i za vlastiti udio na tržištu.

Gledala sam jednom onu neku pozitivnu emisiju na HRT-u što bude kasno popodne, pokazivali su majke koje rade od kuće, a same su sebe zaposlile. Meni uopće nije jasno kako to drži vodu. Nitko od njih ništa ne doprinosi osim što kao pomažu drugima da se osamostale i sl., a same nemaju nikakvog drugog iskustva. Prodavanje magle. Osim jedne arhitektice. Al čini se da žive ili od toga ili im roditelji pomažu ili muž dovoljno zarađuje. Ne znam, možda sam ja malo tu preoštra, budući da dolazim iz jako konkretne struke.

Znam neke konkretne osobe s odličnim idejama za ručni rad, al korisne inovativne predmete, ne stolnjake, odlično prodaju preko weba.

[ekoi]

Voljela bih spojiti svoje najveće talente i iskustvo - ples i masaže na jednom mjestu. To je jedino što bih mogla raditi kao sam svoj šef. Volim pisati pa bih o svemu tome i pisala online.

Nedavno sam se počela baviti vrtlarenjem i palo mi je napamet da li bih mogla kad postanem iskusnija, prodavati svoje plodove.

Dakle dalo bi se naslutiti da sam pomalo hedonista Ali sam isto tako i introvert, umjetnički, no volim ljude i volim pomagati ljudima, ne malo puta sam bila volonter.

Inače sam pri kraju prekvalifikacije za referenta, jer me pomisao na nepregledni niz registratora i razno raznih dopisa čini sretnom i jedva čekam da organiziram i rješim tu hrpu papira. Inače sam svršena osoba za recepciju jer sam izbrusila komunikaciju i vještine u hotelskim wellnessima. Mogla bih i voljela bih raditi uredski posao, no problem ga je dobiti kada se na jedan oglas javi preko 500 do 1000 ljudi.

zekana, hvala bogu imamo gdje biti, da smo još i podstanari vjerovatno bi bili kruha gladni.

[KrisZg]

Centar za plesnu terapiju: za djecu, zene, trudniceUkljucis i masazu u to.

[Lili75]

Ekoi jel imate hrabrosti za okretanje prave stranice u zivotu- odlazak u inozemstvo?
Ako da saljem nove prijedloge.

I svaka cast na optimizmu bez obzira na realno tesku situaciju.

[ekoi]

Lili75, morat ćemo razmišljati i u tom smjeru ako muž ne bude uspio dobiti posao sa diplomom, njegovo je zanimanje vani traženo.

Kris zg na istim smo tračnicama.

Ajde da ovo ne bude samo o meni (neka bude malo i mom autu ). Ozbiljno, tema je turn the page pa pliz neka pišu i oni koji su to prošli i iskusili na vlastitoj koži.

[Trina]

ekoi, nisam pratila na forumu tvoje interese. obično zapamtim one koje sam upoznala u RL. ono što vidim iz ovog prvog posta je da razumljivo i pravopisno točno pišeš. to nije baš uvijek odlika ljudi sa SSS. ne znam možeš li voditi brigu o nekoj dokumentaciji. kad pišeš molbu, naglasi da si pismena. to se ne podrazumijeva. imam dvoje suradnika sa SSS, na jednog se mogu skroz osloniti što se korespodencije mailom tiče, a na drugog ni u ludilu. meni to puno znači.

Srca ti, ja ne mogu vjerovati da si ovo napisala. Što si ti onda, NKV, kad nisi nijedno početno veliko slovo upotrijebila?

[isvetica]

[Jelena]

Srca ti, ja ne mogu vjerovati da si ovo napisala. Što si ti onda, NKV, kad nisi nijedno početno veliko slovo upotrijebila?

Da. Izvucem se kad pisem postove na smart phoneu, jer mi sam stavlja veliko slovo poslije tocke, al onda mi ne idu č i ć.

Salu, na stranu, ne mislim naravno da se pravopis uci na fakultetu (osim lektora i sl.) Ljudi iz razlicitih razloga studiraju ili ne studiraju, al kod zaposljavanja se racuna na vjerojatnost i ona je definitivno na strani viseg obrazovanja. Ne govorim o pojedinacnim slucajevima.

Meni se isto neki rekreacijski smjer cini smislenim. Pri tome bi moglo biti problematicno da se takav posao pretezno radi kasno popodne pa ne znam kako djecu organizirati.
Rad u uredu ne mogu komentirati, to je meni nocna mora. Mozda ti se nesto potrefi, al tu je tesko iskociti iz onih 1000 molbi. Zacudi se covjek kad sazna na koji se nacin eliminira prvih 950 kandidata i zasto se pogleda tih 50. U svakom slucaju moras navesti sve relevantne kvalitete bez neke skromnosti jer se prodajes. S time da se pismenost i pedantnost vidi vec iz prijave za posao. Ja bih sigurno odbacila prvih 950 molbi vec na temelju pravopisnih gresaka, a onda bih si dala truda prouciti ostale molbe. Zadnji covjek kojeg sam zaposlila je bio odlican, prije smo suradjivali super je efikasan i pametan. Poslije sam skuzila da je nepismen (Trina, iako je VSS s dobrim ocjenama, prije toga opca gimnazija ) Steta.

[sirius]

Pismen ili neposmen , tesko da ce to biti presudno kod zaposljavanja.
Prvo treba dobiti sansu da uopce pocne raditi, a bez iskustva -tesko. Osim ako ne upadne u neki od poticajnih programa nekog fonda. Ali i to tesko, jer vec ima staza u drugoj struci.
Dakle, meni na pamet padaju samozaposljavanje . Obzirom da nema ustedevine za pokrenuti posao, tada plan mora biti jako dobro smisljen. Sto se tice radnog vremena, to je nesto na sto se mora prilagoditi kada su usluzne djelatnosti u pitanju.

[Trina]

Da. Izvucem se kad pisem postove na smart phoneu, jer mi sam stavlja veliko slovo poslije tocke, al onda mi ne idu č i ć.
.

Samo ti pitaj, nije sramota ne znati. (Sraomta je napisati da ljudi su sa SSS nepismeni)

[Jelena]

Ispricavam se ako sam nekog uvrijedila. Za Novu g. sam se ulovila u neku raspravu tu na forumu baratajuci iskljucivo brojevima, a ljudi se emotivno ukljucise. Ne bih sad opet u takav mlin jer nemam namjeru nikoga vrijedjati.

[Jelena]

Zanima me kako de odlucuje na prekvalifikaciju. Je l to sam pokrenes ili u suradnji sa zavodom za zaposljavanje? I je l se ide na nastavu ili se polazu ispiti samo? Odnosno ako se ide preko zavoda kako se bira struka, po sklonostima ili po potraznji na trzistu?

[sasa]

pa nije napisala da su ljudi sa SSS nepismeni, nego da naglasi da je pismena i da se to ne podrazumijeva. i da postoji korelacija između razine obrazovanja i razine pismenosti. što je tu uvredljivo?

[sirius]

Napisala je da pismenost nije bas uvijek odlika ljudi sa SSS. Da prostis meni to jest lagano uvrijedljivo , ali na svakojake predrasude i zaljkucke se naide na forumu , pa ignoriram. Ne mogu oznaciti citat sa moba , prepisujem ovako.

"ono što vidim iz ovog prvog posta je da razumljivo i pravopisno točno pišeš. to nije baš uvijek odlika ljudi sa SSS. "

[sasa]

skroz smo ot, ali zar ti ne misliš da razina pismenosti ima veze sa razinom obrazovanja? generalno. iako sasvim sigurno postoje nepismeni doktori znanosti i izrazito pismeni ljudi sa trogodišnjom srednjom školom.

[Jelena]

Pa mogla sam napisati da nije bas uvijek odlika ni ljudi s VSSom, pogotovo u tehnickim zanimanjima. Ili nije bas uvijek odlika povratnika iz inozemstva, posto se i sama tu mucim s nekim stvarima. S tim da mi se cini da se ekoi trazi, da nije profilirala struku, dok tehnicari idu u tehnicka zanimanja pa je pismenost nekad manje bitna.

Ili reci da je Trina uvrijedila NKV da su nepismeni. A ne mislim da jest.

Nije bas da sam takticna u izrazavanju. Ali se trudim biti pragmaticna sto nekad ispadne nespretno.

[sirius]

skroz smo ot, ali zar ti ne misliš da razina pismenosti ima veze sa razinom obrazovanja? generalno. iako sasvim sigurno postoje nepismeni doktori znanosti i izrazito pismeni ljudi sa trogodišnjom srednjom školom.

pravopisa i gramatike, one koja se uci u osnovnoj skoli?
na to mislis?
Ima neki fakultet na kojem se to uci , osim onih koji su usko vezani uz jezik?

[cvijeta73]

skroz smo ot, ali zar ti ne misliš da razina pismenosti ima veze sa razinom obrazovanja? generalno. iako sasvim sigurno postoje nepismeni doktori znanosti i izrazito pismeni ljudi sa trogodišnjom srednjom školom.

meni je nevjerojatno koliko nepismenih ljudi ima s faksom (s ovima sa srednjom niti ne dolazim u priliku surađivati). ne mislim na pravopis i gramatiku, nego ljudi, pripravnici koji ti dođu s faksa i ne znaju napisati neku analizu. ma ni dopis kako treba.
u mom poslu je to jako jako važno, na kraju krajeva, projekti se odobravaju temeljem pisanih obrazaca.
i lako meni za gramatiku i pravopis, to se lako ispravi, word ti sam ispravi...al ako ti ne znaš složiti poštenu rečenicu, da ne govorimo objasniti onome koji čita što si htio reći - ćao đaci. nema para.
a ako to krenem ispravljati, onda mi je lakše da sama napišem. što mi se na kraju najčešće i desi, nažalost.

a ono što je moja prksa, sad se nemojte vrijeđati da bez obzira jesi li ili nisi završio faks, najpismeniji su maturanti gimnazije. ponavljam, ne radi se o č i ć.

trina, bezveze skačeš na jelenu. ja se slažem s njom, treba naglasiti nekako da je pismena. to je velika velika prednost, u mojim očima barem. a sad kako, pojma nemam.

[cvijeta73]

pravopisa i gramatike, one koja se uci u osnovnoj skoli?
na to mislis?
Ima neki fakultet na kojem se to uci , osim onih koji su usko vezani uz jezik?

sirius, za to postoji opcija u wordu koja sama ispravlja greške.
nažalost, u wordu ne postoji opcija koja će ti napsiati tekst. pa i dopis.
puno je takvih poslova koji se sastoje od - pisanja.
ja uglavnom - pišem. već 12 godina.

[sasa]

ne mislim samo na ije i je i č i ć. nego svukupno poznavanje jezika i jezičnih konstrukcija. i ne uči se na fakultetima koji nisu usko vezani za jezik, ali ljudi koji se dulje školuju prisiljeni su pročitati više knjiga pa time nenamjerno vježbaju vlastitu pismenost. da ne kažem da recimo u znanstvenom poslu, liječničkom poslu, učiteljskom poslu češće pišeš- nalaze, radove, projekte, nego u primjerice strojobravarskom poslu.

[Carmina406]

Moguće je da ima više nepismenih ljudi među sss ili nkv,moguće. Isto tako je moguće da ima puno više bahatih i egoističnih među VSS. Neznam,možda postoji neka statistika.

Ont..Ono što bih ja mogla pretpostaviti jest da ti pismenost neće tek tako osigurati posao koji traži određeno obrazovanje pored toliko ljudi na hzz-u,iako sreća je važan faktor. Ali malo ih je takve sreće. Evo me,relativno sam pismena. Imam dobru logiku i znam koristiti kalkulator ali nisam sigurna da bih bila dobar knjigovođa ili pravnik. Možda nakon par godina prakse,ali tko će me zaposliti da se "upraksiram"

[Zuska]

Dajte ljudi... Nečije (ne)obrazovanje nije garancija pismenosti i obrnuto, niti su svi SSS nepismeni, kao što nisu ni svi VSS pismeni, ali veća je vjerojatnost da će oni više obrazovani biti pismeniji, to je notorna činjenica.

Slažem se s curama, pismenost treba istaknuti, barem na razgovoru, jer se ona, na žalost, ne podrazumijeva, a s tim poslodavci koji zapošljavaju osobe za uredske poslove često imaju problema (neovisno o SS). U nekoliko sam navrata biti poslodavac i jedino što znam da se ništa ne podrazumijeva, pa ni, primjerico, to da svi stariji studenti novinarstva budu elementarno pismeni, a studenti prava poznaju osnove političkog sustava zemlje.

A sad on topic.

Ekoi, brišite van.
Mladi ste, na pragu 30-tih, pred vama je život. Ta sam koja je godinama govorila da nema teoretske šanse da odem van, a imala sam dosta šansi, jer sam smatrala da je samo pitanje godine kad će nam krenuti na bolje. I nisam sjedila skrštenih ruku čekajući to bolje. Sad, nakon 20 ili 15 godina, mogu reći, kakav zajeb! Kakvo bolje? Nema ovdje bolje. Samo godine koje lete.

Piše Zekana: "a jesam zaposlena i stvarno volim tu privilegiju".
Privilegiju? Mlada, obrazovana osoba posao smatra privilegijom, umjesto da za osobu u naponu snage bude normalno da radi i da posla ima. To je naša sadašnjost, i ne samo naša...
Prošle godine sjedili smo na jednoj kavi...mi od 35 do ranih 40-tih. Svi pametni i radišni, zaposlene su bile samo osobe koje rade u državnom sektoru ili lokalnoj samoupravi i neprofitnim organizacijama. Cura, pravnica, taman dobila otkaz u firmi koja je išla u stečaj. Frend, vlasnik građevinske firmice, bez kune u džepu, 5 godina se bori da održi svojih 10 radnika zaposlenima (jer svi imaju obitelji) pod cijenu svoga zdravlja, svojih sijedih, svog privatnog života, postao je vlastita sjena; drugi frend bio samostalni obrtnik, jako marljiv i stručan majstor, zatvorio obrt, nije mu se isplatilo, sad obavlja poslove na sto strana, daleko je to od života, štednje i zarade, više je bez para nego s parama.... i tako bih mogla još nabrajati. A živim u jednom od najrazvijenijih dijelova zemlje, kako je tek drugdje...?

Ja sam dijete privatnika, dragi mi je poduzetnik, mnogi frendovi i frendice (bili) isto. Krvavo rade, mnogi su propali, zatvorili se, mnogi su na rubu. Samo neki rade dobro, ali to su oni koji su ušli u kolo rada na hrvatski način, mislim da se razumijemo na što mislim. Obrtnici su se masovno pozatvarali posljednjih godina...nakon što su ušli u goleme dugove jer si nisu plaćali doprinose. Jučer dečko u Lidlu blagajnici objašnjava da je na Zavodu pa da sad skuplja boce, to je kao normalno. Jebbemu, pa ostvaruju nam se SF filmovi u kojima su ljudi s dna preživaljavali skupljajući i reciklirajući otpad, jedina je razlika što u tim filmovima nije bilo ovako sunčano...

Ja ne vidim svjetlo u tunelu za ovo društvo. Mislim, bit će možda bolje, ali ne našoj generaciji...

Odite ako možete, nigdje nije idealno, ali postoje društva u kojima se od svog rada može živjeti, u kojima država propisima ne koči privatnu inicijativu (bila ona profitnog ili neprofitnog karaktera), u kojima postoji nekakav plan, nekakva implementacija tog plana, nekakva odgovornost...

Sorry na pesimizmu, mada mislim da je to realizam.

[mikka]

opcenito ima malo pismenih, neovisno o obrazovanju, to je moje opazanje

ja isto razmisljam sta dalje, nakon porodiljnog na burzu, a onda.. vidjet cemo

[cvijeta73]

ove priče o samozapošljavanju, bez kune ulaganja - ne znam, meni ne drže vodu nikako.
preko neta, kuhanje pekmeza, vrt i prodavanje svojih proizvoda...sve je to ok, ali kao hobi. a vama trebaju prihodi.

a od svih tvojih vještina ekoi, meni se najisplativijim čini eventualno - masaža. al to je stranica koju si odlučila okrenuti ako sam dobro povatala
tako da i ja, kao rođeni optimista , kad je riječ o tvojoj situaciji ekoi, moram priznati da potpisujem zusku.
okrenite stranicu i nek dragi pokuša naći posao vani.

[Carmina406]

Ja isto razmišljam šta nakon porodiljnog. Čeka me moj posao i tamo se vraćam,tamo me čeka i isti stari mobing. Baš me zanima hoće li moj mobing biti još uvijek tamo (hoće,jer je gazda) ili se izlječio otkad me nema. Ili će postati obostran. Bilo kako bilo,vraćam se,a u isto vrijeme tražim dalje. Kao da će drugdje biti bolje,možda hoće al za 30% manju plaću. Meni bi čak odgovaralo da dobijem otkaz,ali vjerovatno neću jer moj poslodavac "zna natjerati da sam daš otkaz" kako sam kaže. Nije strašno,naviknuti smo

[Jelena]

Sad smo se ulovili pismenosti. Čak i ne mislim da je OT. Kad dobijete 100 molbi za 1 radno mjesto, prvo odbacivanje sigurno ne ide prema tome je l znate bolje ili lošije tokariti ili poznajete li bolje ili lošije ISO 9001, nego na neki "umjetnički" dojam. Znači, molba mora biti pismena, zbog smanjivanja rizika od prve čistke. Tu se ne radi samo o č i ć, ije i je, pisanja interpunkcije nakon riječi pa razmak, velikog slova, nego je i jasnoća izražavanja presudna. Cvijeta i Zuska će vjerojatno potvrditi da i projekti za koje se ljudi natječu otpadaju zbog "administrativnih" razloga i može ideja biti neka koja će spasiti svemir, neće proći ako obrazac nije popunjen kako treba. Isto je i sa znanstvenim člancima, ako je engleski loš, a članak solidan, neće proći u časopis.

Inače pratim Davininu priču. Ona živi vani i naravno ima problem s pravopisom, ali prekrasno piše. Kad bi se to objavljivalo u nekoj knjizi, možda bi čak dobilo dodanu vrijednost s tim pogreškama i prevodioci bi imali problem pogoditi isti stil. Ali to vidim kao iznimku. Mi obični se trebamo truditi. Moje su konstrukcije rečenica često još uvijek s pozadinom stranih jezika i kad se žurim, ne trudim se to popravljati, npr. ovdje na forumu, ali tako ne bih pisala molbu (application letter). Zadnju molbu koju sam slala, poslala sam prethodno dvoje pametnih ljudi da ju čekiraju, isplatilo se sigurno.

[Jelena]

Samo da se ne bi krivo shvatilo, one preostale molbe koje se gledaju temeljitije ipak moraju biti puno više od "umjetnički" ispravnih. A preporuka od pravih ljudi nikad ne škodi, to ne moram naglašavati. Ovo sve vrijedi još i više za natjecanje "na zapadu".

[Zuska]

Malo osobnog iskustva.

Prva čistka životopisa nama je svakako pismenost. U moru molbi, one koje su nepismene se niti ne razmtraju. To je čak važnije od zadovoljavanja npr. uvjeta struke jer se ponekad može naići na izvrsnog kandidata/kandidatkinju neke druge struke.

Drugo što se gleda je iskustvo u prethodnim poslovima, a ako osoba nema radnog iskustva, gleda se je li se ičim drugim bavila pored škole/faksa. Oni koji u životopisu nisu u stanju prikazati da su imali bilo kakvog drugog radnog iskustva (pa makar rad ljeti, rad preko SC-a i sl.) ili volontiranja u nekoj udruzi/projektu i sl. se isto eliminiraju jer to pokazuje da nemaju inicijative.

Pripomoći mogu i hobiji i interesi (jer to isto nešto govori o toj osobi, a znači i da možda dobivate zanimljivog radnog kolegu/kolegicu) te pokoji kontakt za preporuku.

U popratnom pismu svakako odmažu i pesimizam i defetizam, pasivna agresija (npr. javljam vam se iako znam da neću proći; nezaposlen/a sam jer znate kako je danas, sve preko veze), odmaže i naslov na pogrešnu firmu, evidentno štancanje molbi s dokazom da osoba nije proučila čak ni karakter pravne osobe kojoj se javlja, a kamoli njen sajt (npr. pisanje o "Vašoj tvrtki", a javlja se na posao u npr. Gradu)...

Pomaže pokazivanje nadobudnosti i interesa za tu firmu/instituciju/organizaciju i njen rad (vaš nedavni projekt/kampanja/proizvod me oduševio iz tog i tog razlog i sl., jako želim raditi i učiti u vašem okruženju, vidim se kao dio tima, jako bih voljela biti barem pozvana na razgovor...)

Znam da ovo zvuče kao floskule, ali u filmu pregledavanja životopisa i molbi nije teško razabrati one koji su barem malo potrudili od onih koji nisu i čije molbe kao da tek toliko ispunjavaju formu, ali zapravo ne žele posao...

[sarasvati]

Ekoi, trenutno se velik broj ljudi trudi probiti na poljoprivrednoj sceni sa svojim proizvodima. Nije nimalo lako, a i dosta je riskantno za osnovnu zaradu, a ne postoji bar još neka zarada u početku.
Zekana, ne bih se mogla složiti da Zagreb pojede došljake.
Jelena, budući lektori ne uče nista vise pravopisa i gramatike u odnosu na one koji to neće postati. Općenito je dosta poražavajuće da su na kroatistici, barem prije, jezične vjezbe bile samo na prvoj godini.

[Jelena]

Pripomoći mogu i hobiji i interesi (jer to isto nešto govori o toj osobi, a znači i da možda dobivate zanimljivog radnog kolegu/kolegicu) te pokoji kontakt za preporuku.

Ja ću uvijek rado zaposliti nekoga tko je istrčao maraton, uz uvjet da zna struku (i naravno da imam mogućnost da nekog zaposlim). Meni to puno govori o toj osobi. Stabilnost, pouzdanost, ustrajnost i izdržljivost na duge staze. Isto tako, ako mogu birati, pismenog maratonca koji govori dva strana jezika, to mi već jack pot. Tu su naravno zakinute osobe s invaliditetom, al to je druga, kompleksnija, kategorija.

[cvijeta73]

eto ti ga na, danas više nije dovoljno ni da završiš faks, ni da znaš struku, ni da znaš dva jezika, ni da si pismen, nego još moraš i maraton trčati, madre mia. uvijek te nešto il netko shebe. maratonac.
uništio nas ovaj fašistički koncept cjeloživotnog učenja i zdravog života, uništio.



jelena, šalim se malo, a što je najbolje - znam jednu baš takvu. al ima svoju firmu

[sirius]

Zasto bi osobe sa invaliditetom bile zakinute kod poslodavca koji je sposoban dovoljno siroko gledati?
osobe sa invaliditetom koje su zavrsile skolovanje, imaju iskustva , sposobnosti i zelju da rade -istrcavaju maraton svaki dan , moguce od prvog dana svog zivota.
Citajuci zivotopise u kojima je navedeno sve zivo , potrebno i nepotrebno od stoljeca sedmog , hvata me jeza.
Sreca da vec dugo nisam morala posao traziti, a u mojoj struci bi svaki dodatni posao sa stane, svaka dodatna sposobnost bila bi samo faktor koji ce te iskljuciti iz izbora.

[zekana]

U mojoj profesorskoj struci, posao u Zagrebu na NEODREĐENO je stvarno nemoguće dobiti! Ja sam uspijevala tu i tamo naći zamjenu na mjeseci, ali to je to. Ljudi koji su moj faks prije mene završili (a ima među njima i Zagrepčana), ne mogu naći stalan posao. Vuku se po zamjenama, rade pa ne rade, a to nije život. Pogotovo ako imaš obitelj. Jedna mi je tajnica škole rekla: "Da, mi imamo već osobu za ovaj posao, ali ja vama to ne smijem zapravo reći!" Onda, za drugo radno mjesto, također Zagreb, pitala sam jednog visoko pozicioniranog profesora zna li što o tome, a on mi je samo kratko rekao: "Znam tu školu i taj natječaj. Nema ti tu nade, taj je posao namješten kćeri jednog čovjeka iz Splita, eto samo da ne gubiš vrijeme i novac šaljući prijavu." A ovdje sam iskamčila stan od 75 kvadrata preko škole da plaćam 400 KN, a plaća mi je blizu 4000KN, a u Zagrebu sam stan plaćala 2000KN, a plaća nešto veća od 4000KN.

I tako sam ja završila u Hercegovini, tko bi rekao. Posao na neodređeno, puno radno vrijeme, divan direktor i žena mu (oboje profesori). Jeste bogu iza tregera, ali ima i to svojih prednosti. Nema stresa, evo nam se i pluća isčistila, hehe, zdrav život, zdravo tijelo, došla nam curica, sad će i druga beba... živi se...

Ovdje sam se našla s viškom vremena i samu sebe naučila heklati preko interneta kako bih si mogla raditi divne stvari koje si inače ne bih mogla priuštiti ili naći po svojoj volji. I tu sam također profitirala, doduše, tu i tamo, ali jesam. Nikad se ne zna, takav hobi, ručni radovi odjevnih predmeta možda mi nekada donesu dodatnu, a stalnu zaradu. Kad imaš talent treba ga se držati.

A ja sam svestrana kao što ste i mnoge vi. Znam perfektno engleski, baratam s kompjuterom bolje nego mnogi, imam dobro oko za fotografiju, postala sam umjetnik u heklanju, muzičar sam strukom, a proširila se na pisanje i komponiranje dječje muzike, bla, bla, bla, svašta nešta znam. Ali sve su to hobiji- posao je posao.

[Lili75]

potpisujem sasu i cvijetu za pismenost
i zusku za inozemstvo, to sam joj zapravo i ja predložila.
to mi se čini jedino konkretno i dugoročno rješenje za tako mladu obitelj koju čeka još puno predivnih i lagodnih godina al negdje van Lijepe naše.
nažalost iako sam teški optimist (to valjda svi već znaju ) situacija u Hrvatskoj je daleko od onoga kako treba biti, proći će još godine i godine, čak sumnjam hoće li uopće biti bolje generaciji naše djece nažalost.

zato ekoi treba smišljaj planove za ići van, znam dosta naših koji su otišli zadnjih godina, preporodili su se u "normalnom" okruženju i ne pada im na pamet da se vraćaju, čak ni nostalgiju ne osjećaju nego su sretni što nisu tu ha,ha,...dođe ljeto, odu na more, vide rodbinu i fino natrag u svoju "obećanu" zemlju.

Da ne ispadne da banaliziram naravno da treba vremena da se čovjek prilagodi novom okruženju al brate mili lakše se toem prilagodit nego ovakvom stanju u zemlji.

Zekana ako nije tajna u kojem gradu si završila u Hercegovini?

[Jelena]

Zasto bi osobe sa invaliditetom bile zakinute kod poslodavca koji je sposoban dovoljno siroko gledati?
osobe sa invaliditetom koje su zavrsile skolovanje, imaju iskustva , sposobnosti i zelju da rade -istrcavaju maraton svaki dan , moguce od prvog dana svog zivota.
Citajuci zivotopise u kojima je navedeno sve zivo , potrebno i nepotrebno od stoljeca sedmog , hvata me jeza.
Sreca da vec dugo nisam morala posao traziti, a u mojoj struci bi svaki dodatni posao sa stane, svaka dodatna sposobnost bila bi samo faktor koji ce te iskljuciti iz izbora.

Apsolutno. Nisam sigurna jesmo li se razumjele. Mislim da ne mogu osobu s nekim invaliditetom koji to onemogućava gledati kroz to može li trčati. Zato mislim da je to kompleksni problem. Oni trče svoje maratone koji imaju istu težinu.

Ne znam na kakve životopise od stoljeća sedmog misliš, al ako ispunjavaš europass onda šibaš po tablici, a u pismu koje prilažeš objašnjavaš na cca 2/3 stranice, font 12, zašto si ti bolji od drugih baš za taj posao baš u toj firmi, kako je Zuska rekla.

Cvijeto, znam da se šališ, al ako imaš mogućnost birati između 100 ljudi, onda biraš (meni se javi po troje, ne više, nemaju uvjete). Surovo. Nije samo koncept zdravog života. Meni je svejedno je li ide osoba na pilates ili zumbu. Maraton je posebna kategorija. Priprema, planiranje, procjena vremena i mogućnosti i onda 4 sata ponavljaš isto, nema veze samo s fizičkom spremnošću. Odnosno kod nekih stvari držim i do timskog sporta. To sam već govorila da mi se čini da kod nas fali ženama sudjelovanje u timskom sportu. Važno je vidjeti gdje ti stoji suigrač i dodati mu loptu kad si stvori priliku. I važno se znati pofajtat na terenu, a poslije biti u mogućnosti smiriti strasti i otići na pivo.

[zekana]

Zekana ako nije tajna u kojem gradu si završila u Hercegovini?

Nije tajna, Nevesinje. 40ak minuta od Mostara, sat od Gacka, dva i kusur do Sarajeva, dva i kusur do Trebinja.

[Lili75]

Apsolutno. Nisam sigurna jesmo li se razumjele. Mislim da ne mogu osobu s nekim invaliditetom koji to onemogućava gledati kroz to može li trčati. Zato mislim da je to kompleksni problem. Oni trče svoje maratone koji imaju istu težinu.

Ne znam na kakve životopise od stoljeća sedmog misliš, al ako ispunjavaš europass onda šibaš po tablici, a u pismu koje prilažeš objašnjavaš na cca 2/3 stranice, font 12, zašto si ti bolji od drugih baš za taj posao baš u toj firmi, kako je Zuska rekla.

Cvijeto, znam da se šališ, al ako imaš mogućnost birati između 100 ljudi, onda biraš (meni se javi po troje, ne više, nemaju uvjete). Surovo. Nije samo koncept zdravog života. Meni je svejedno je li ide osoba na pilates ili zumbu. Maraton je posebna kategorija. Priprema, planiranje, procjena vremena i mogućnosti i onda 4 sata ponavljaš isto, nema veze samo s fizičkom spremnošću. Odnosno kod nekih stvari držim i do timskog sporta. To sam već govorila da mi se čini da kod nas fali ženama sudjelovanje u timskom sportu. Važno je vidjeti gdje ti stoji suigrač i dodati mu loptu kad si stvori priliku. I važno se znati pofajtat na terenu, a poslije biti u mogućnosti smiriti strasti i otići na pivo.

pametno zboriš Jelena.

[sirius]

Apsolutno. Nisam sigurna jesmo li se razumjele. Mislim da ne mogu osobu s nekim invaliditetom koji to onemogućava gledati kroz to može li trčati. Zato mislim da je to kompleksni problem. Oni trče svoje maratone koji imaju istu težinu.

Ne znam na kakve životopise od stoljeća sedmog misliš, al ako ispunjavaš europass onda šibaš po tablici, a u pismu koje prilažeš objašnjavaš na cca 2/3 stranice, font 12, zašto si ti bolji od drugih baš za taj posao baš u toj firmi, kako je Zuska rekla.

Cvijeto, znam da se šališ, al ako imaš mogućnost birati između 100 ljudi, onda biraš (meni se javi po troje, ne više, nemaju uvjete). Surovo. Nije samo koncept zdravog života. Meni je svejedno je li ide osoba na pilates ili zumbu. Maraton je posebna kategorija. Priprema, planiranje, procjena vremena i mogućnosti i onda 4 sata ponavljaš isto, nema veze samo s fizičkom spremnošću. Odnosno kod nekih stvari držim i do timskog sporta. To sam već govorila da mi se čini da kod nas fali ženama sudjelovanje u timskom sportu. Važno je vidjeti gdje ti stoji suigrač i dodati mu loptu kad si stvori priliku. I važno se znati pofajtat na terenu, a poslije biti u mogućnosti smiriti strasti i otići na pivo.

A sto da ti kazem?
za nas sa SSS u drzavnim sluzbama , a i privatnim ( sa mojom strukom )niti danas nisu bitne takve molbe i zivotopisi?
u mojoj struci je bitno iskustvo , preporuka , sto zelis i mozes raditi , a kod privatnika jos i " klik".

[sarasvati]

Zekana, vidiš da Zagreb voli došljake i da ih ne pojede. Posao je bio namješten osobi iz Splita, a ne i Zagreba.

[Lili75]

Sirius, ako si stvarno mislila na "klik" dodala bih tvom popisu i dobru "vezu" (i za drž.službe a i za privatnika)

[sirius]

Sirius, ako si stvarno mislila na "klik" dodala bih tvom popisu i dobru "vezu" (i za drž.službe a i za privatnika)

Moguce da je danas tako. Zadnji put sam mjenjala posao prije 11 godina , a vremena se mjenjaju.

[Mojca]

Dajte ljudi... Nečije (ne)obrazovanje nije garancija pismenosti i obrnuto, niti su svi SSS nepismeni, kao što nisu ni svi VSS pismeni, ali veća je vjerojatnost da će oni više obrazovani biti pismeniji, to je notorna činjenica.

Slažem se s curama, pismenost treba istaknuti, barem na razgovoru, jer se ona, na žalost, ne podrazumijeva, a s tim poslodavci koji zapošljavaju osobe za uredske poslove često imaju problema (neovisno o SS). U nekoliko sam navrata biti poslodavac i jedino što znam da se ništa ne podrazumijeva, pa ni, primjerico, to da svi stariji studenti novinarstva budu elementarno pismeni, a studenti prava poznaju osnove političkog sustava zemlje.

A sad on topic.

Ekoi, brišite van.
Mladi ste, na pragu 30-tih, pred vama je život. Ta sam koja je godinama govorila da nema teoretske šanse da odem van, a imala sam dosta šansi, jer sam smatrala da je samo pitanje godine kad će nam krenuti na bolje. I nisam sjedila skrštenih ruku čekajući to bolje. Sad, nakon 20 ili 15 godina, mogu reći, kakav zajeb! Kakvo bolje? Nema ovdje bolje. Samo godine koje lete.

Piše Zekana: "a jesam zaposlena i stvarno volim tu privilegiju".
Privilegiju? Mlada, obrazovana osoba posao smatra privilegijom, umjesto da za osobu u naponu snage bude normalno da radi i da posla ima. To je naša sadašnjost, i ne samo naša...
Prošle godine sjedili smo na jednoj kavi...mi od 35 do ranih 40-tih. Svi pametni i radišni, zaposlene su bile samo osobe koje rade u državnom sektoru ili lokalnoj samoupravi i neprofitnim organizacijama. Cura, pravnica, taman dobila otkaz u firmi koja je išla u stečaj. Frend, vlasnik građevinske firmice, bez kune u džepu, 5 godina se bori da održi svojih 10 radnika zaposlenima (jer svi imaju obitelji) pod cijenu svoga zdravlja, svojih sijedih, svog privatnog života, postao je vlastita sjena; drugi frend bio samostalni obrtnik, jako marljiv i stručan majstor, zatvorio obrt, nije mu se isplatilo, sad obavlja poslove na sto strana, daleko je to od života, štednje i zarade, više je bez para nego s parama.... i tako bih mogla još nabrajati. A živim u jednom od najrazvijenijih dijelova zemlje, kako je tek drugdje...?

Ja sam dijete privatnika, dragi mi je poduzetnik, mnogi frendovi i frendice (bili) isto. Krvavo rade, mnogi su propali, zatvorili se, mnogi su na rubu. Samo neki rade dobro, ali to su oni koji su ušli u kolo rada na hrvatski način, mislim da se razumijemo na što mislim. Obrtnici su se masovno pozatvarali posljednjih godina...nakon što su ušli u goleme dugove jer si nisu plaćali doprinose. Jučer dečko u Lidlu blagajnici objašnjava da je na Zavodu pa da sad skuplja boce, to je kao normalno. Jebbemu, pa ostvaruju nam se SF filmovi u kojima su ljudi s dna preživaljavali skupljajući i reciklirajući otpad, jedina je razlika što u tim filmovima nije bilo ovako sunčano...

Ja ne vidim svjetlo u tunelu za ovo društvo. Mislim, bit će možda bolje, ali ne našoj generaciji...

Odite ako možete, nigdje nije idealno, ali postoje društva u kojima se od svog rada može živjeti, u kojima država propisima ne koči privatnu inicijativu (bila ona profitnog ili neprofitnog karaktera), u kojima postoji nekakav plan, nekakva implementacija tog plana, nekakva odgovornost...

Sorry na pesimizmu, mada mislim da je to realizam.

A baš si morala.... ha?
Zadnja dva dana me pere neka depresija beznađa... i sad još ovaj post.
Yap. U pravu si do zadnjeg slova.

[studena]

još jedan potpis
ako ikako možete idite van,

da sam ovu pamet imala u vašim godinama,

i to manje radi materijalne sigurnosti,

a puno puno više da mi djeca ne odrastaju
sa ovakvim vrijednostima u društvu kakve
vladaju ovdje

[corny]

Ja bih potpisala Zusku, ali iskreno mislim da Ekoi to baš i ne želi čuti. Svakom marljivom, vrijednom, učenom i poštenom čovjeku teže je prihvatiti činjenicu da je ovdje praktički bezvrijedan (bez veze) nego otići van i početi ispočetka.

Ali kao privatniku u Hrvatskoj... iz najuže perspektive mogu ti reći da je jaaaako teško vrijeme za to osim ako je to neki kreativni (i narodu zanimljiv) obrt na moru ili u Zagrebu. Mislim da je sve ostalo preteško održati na životu... a za to snalaženje...tako je nama svima. Nema više zanimanja koja su se radila 45 godina. Ljudi više ne odlaze s prvog posla u mirovinu. (osim ako su one, da izvinete guz... koje imaju druge parametre pri zapošljavanju....)