Citiraj ekoi prvotno napisa Vidi poruku
čitam vas, svi me nadahnjujete

čini mi se da je već postala floskula "odo ja radit u inozemstvo, bježim odavde". malo mi je teško povjerovati da tamo baš teče med i mlijeko, ali opet sigurno je bolje čim je država uređenija, razvijenija itd. a narod zdravijeg mentaliteta.

stvarno ste me navele da uzmem pod ozbiljno razmatranje o odlasku van, ne znam zašto nisam do sada, nekako sam mislila da je to za neke ljude sa više sreće u životu, a da je nama suđeno boriti se ovdje.

razgovarala sam već sa nekim ljudima prije o tome i odprije znam da je to lakše reći nego učiniti; treba imati ušteđevinu, dobiti dozvole, vize ak je potrebno, certifikate o poznavanju jezika, treba uopće doći do poslodavca ako ne poznaješ nigdje nikoga. ja uopće ne znam kako to funkcionira, kako se natječeš recimo za posao u norveškoj a znaš samo recimo eng, kako sa djecom, kako sve pobogu organizirati? kako uopće doći do toga da odeš raditi u inozemstvo?
Ja ću biti partibrejker i reći da inozemstvo nije za svakoga... Bila sam idealan kandidat (prije dvadeset i više godina): VSS, single (neopterećena djecom), strani jezici, riješila bi se i dozvola i sve ostalo ALI meni se tamo jednostavno nije svidjelo. Preko bare. Nije mi se svidjela ni Engleska ni Wales. Nije mi se svidio ni daleki istok...

Eh, sad - što mi se nije svidjelo? Činjenica da tamo ne počinješ od nule nego od minus tri etaže ispod zemlje jer si došljak, dotepenec... Ne znam kako je danas, jer ovo su moja iskustva iz starih vremena. U ono vrijeme zaključih da je ono što imam ovdje više od onoga što mi se nudilo tamo. Iznenadila me razina neznanja i nerazumijevanja, nedostajalo mi je balkansko okruženje (što god tko mislio o tome) ali na sreću nisam isposlovala nikakve dozvole nego sam otišla na turističku vizu "pronjušiti" 2x6 mjeseci i zaključila da to za mene - nije. I amen.

Ali i dalje naganjam djecu učiti jezik, matematiku i ostalo da imaju mogućnost izbora. I ja sam je imala i odabrala Hrvatsku. Ne kažem da je to za svakoga najbolje, ali za mene je u onom trenutku bilo. I u ovom trenutku bi bilo.

Osim toga, logistika (vrtići, obitelj, čuvalice) je uvijek bila lakše rješiva ovdje. U London sam otišla kao babysitter hrvatskoj obitelji i to mi je taman bilo dosta da vidim puno tamnih strana te zemlje - od sustava školovanja do statusa useljenika.... NIJE me se dojmilo.