Mislim da me nisi skužila. Htjela sam reći da svaka zemlja ima svoje različite točke koje nisu standard ni aritmetička sredina, ali ipak čine tu zemlju.Kao što Zagreb nije hrvatski prosjek, ali je Hrvatska. Ni New York nije tipičan za SAD, ali jest SAD.šafran prvotno napisa
Ne pišem po filingu ili po tuđim dojmovima, poznajem obje zemlje, njihov politički sustav, povijest, gospodarsku i političku situaciju, općenito Europu i povijest socijalne države, kao i njeno rastakanje posljednjih 30 godina. Poznajem i Bliski Istok, bila dovoljno puta. Tako da ne mislim da je npr. u Turskoj bolji život općenito i svuda, ali u kontekstu privatne inicijative, razlike postoje, naušrtb Hrvatske.
Mislim da bi se trebali maknuti od crno-bijele slike. Naravno da postoje šanse za u Hrvatskoj i naravno da se ne mora uspjeti vani. Nema garancija za ništa. Ovdje samo pišemo o osobnim iskustvima, dojmovima, i propuštenim prilikama. Ja sebe nikad nisam vidjela kako živim vani, vezana sam za svoj mali, najljepši, dio svijeta, upravo onako kako je Cvijeta opisala. Posljednjih 10 godina odbijala sam poslovno putovati dulje od 15 dana u komadu.
Ali..kad se osvrnem...malo mi žao mojih vjerovanja i nade da može biti bolje. Osjećam se ko hrčak u kotaču.
A ekipa koja odlepršala, od Europe, Kanade, preko Australije, do Japana, ili gdje ih sve imam, nema taj filing.
Je, vratio mi se nedavno rođak iz Kanade nakon 3 godine, fale mu starci, frendovi, domaća hrana i more. Ali za razliku od tu, tamo je pune tri godine bio zaposlen, što mu se tu nije nikad dogodilo, zaradio je i uštedio, imamo dojam da vrijedi, da može i da hoće. Čim ga/ih prođe nostalgija, vraćaju se i on i cura.
Odlazak u inozemstvo velika je odluka, to najbolje znaju oni koji su otišli, i upravo zato mnogi od nas nisu.
Ekoi, probaj napraviti svoju SWOT analizu. Pobroji si svoje/vaše snage (prednosti) i slabosti (mane), potom sagledaj mogućnosti, ali i prijetnje koje ti okolina pruža. Pa onda izradi vlastitu računicu.
 |
|||
Odgovori s citatom